Krajem osamdesetih u pozornosti svjetske rock javnosti bile se grupe kao sto su Guns N' Roses, Motley Crue, Poison.. Grupa koja je utjecala na cjelokupnu tadasnju scenu nije vise postojala. Svi ti bendovi su isticali kako im je jedan od uzora grupa Hanoi Rocks, koja je svoj zadnji album objavila 1985. i to uzivo album ' Rock 'n' Roll Divorce' koji je oznacio kraj grupe. Nakon raspada grupe vecina clanova nastavila je manje-vise uspjesne karijere. Najplodnije solo karijere bile su upravo u vrijeme planetarne popularnosti Guns-a, koji su sami isticali da su im Hanoi Rocks (uz New York Dollse) najveci uzori. Michael Monoroe, pjevac Hanoi Rocks-a, je i gostovao na nekoliko pjesama na nekoliko albuma Gunsa: 'Bad Obsession' ( Use Your Illusion I) , ' Ain't It Fun' ( The Spaghetti Incident? ) i na obradi 'Honky Tonk Women' (Get In The Ring Motherf**ker - Round II - live at the National Bowl in Milton Keynes.). Sam Michael Monroe je imao u to vrijeme nekoliko uspjesnih albuma. Axl Rose mu je gostovao na jednom od njih (pjesma 'Dead, Jail Or Rock'n'Roll', album Not Fakin' It). Clanovi Hanoi Rocks-a djelovali su u vise grupa: Jerusalem Slim, Demolition 23., Cherry Bombz, Suicide Twins, Andy McCoy, Cheap and Nasty, Sam Yaffa & Pelle Almgren, Jet Boy. Uz to su gostovali u raznoraznim kombinacijama na raznoraznim albuma. Ono sto se dakako mora istaci je gostovanje Nasty Suicide-a i Michael Monroa-a na projektima legendarnog Johnny Thunders-a (ex New York Dolls-a).

Kad sam pomislio da je nemoguce ponovno okupljanje benda, nakon 18 godina Andy McCoy i Michael Monroe ponovo su se udruzili i skandinavska legenda se vratila u zivot. Kratko vrijeme u grupu se vratio i Nasty Suicide, koji je radi obiteljskih obveza odustaje od sudjelovanja od rada u grupi. U grupu dolaze tri nova clana: Conny Bloom (gitara), Andy A.C. Christell (bas) i Lacu (bubanj). Povratnicki album ' Twelve Shots On The Rocks' je ugledao svjetlo dana 2003. godine. Sad vec prosle, 2005. godine izdaju album 'Another Hostile Takeover' koji je po casopisu RevelationZ proglasen albumom godine. Prije nego li sam dosao do albuma procitao sam dvije kontradiktorne recenzije albuma. Prva koja je tvrdila kako ovaj album nema veze s starim 'legendarnim' albuma iz osamdesetih. Druga je tvrdila upravo suprotno. Nakon saslusanog i nekoliko puta preslusanog albuma slazem se sa ovom drugom recenzijom. Cjelokupni album mi se cini kao pravi Hanoi Rocks album izdan 2005. godine. Momci su nastavili tamo gdje su i stali. Na albumu se jedva primjecuje utjecaj solo projekata Michale-a i Andy-a. Izmedju pojedinih pjesama postoje uvodi u pjesme (zvuk vode, sakanja, cvrkut ptica, grmljavina, vjetar), koji su zanimljiv dodatak. Album zapocinje zestokom 'Back in Year Face' koja je pomalo u stilu Michaelovih pjesmuljaka s ' Not Fakin' It' ali s vise Hanoi zacina, slicno se moze opisati i pjesma ' Love' . Nekoliko pjesama su na tragu Hanoi Rocks-a iz osamdesetih: ' Hurt' , 'The Devil in You' , 'Eternal Optimist' , 'Dear Miss Lonley Hearts' . 'Reggae Rocker' je jedna od udarnih, po meni, pjesma jer mijesa iskonski zvuk Hanoi-a, reggae glazbu i moderni, odnosno danasnji pristup glazbi. Laganica 'Center of My Universe' zanimljiva, na srecu ne previse pateticna pjesmica. 'Better High' , himnicna i na zanimljiv nacin odsvirana pjesma. Ukupni dojam je i vise nego dobar. Izvrsna izvedba, dobar ugodjaj. Jedini je problem kako opisati album nekome tko nikad nije slusao Hanoi Rocks. Album je brz i zestok, ali na jedan specificno melodican nacin. Osjeca se uzasna snaga koja lezi u melodiji iskonskog rocka. Uz to, sve je to veselo i optimisticno ( Eternal Optimist ?!), puno tuluma i za***ancije. Preporucam svima koji su slusali ili slusaju grupe kao sto su Guns n' Roses, Poison, Motley Crue, Fusster Pussycat, Enuff Z'Nuff.ali i Rolling Stonse, Black Sabbath, Alice Cooper-a, Little Richard-a. Vrlo dobar melodicni hard rock album!