Haha. Ne znam kako bih drugacije zapoceo ovu recenziju. S bandom Heavenly sam se prvi put slucajno susreo skinuvsi jednu stvar s neta. Stvar je bila "Time machine", i cim sam je cuo, morao sam nabaviti cijeli album. Greska. Cijeli album (njihov prvi, "Coming From The Sky") nije uspio ostaviti nikakvog dojma na mene, osim pitanja kako moze postojati onakav vokal. Spojite rane uratke Tobiasa Sammeta i Kai Hansena sa "Walls Of Jericho" i moci cete zamislit na sto to lici. Stvar koja me zeznula kod "Time Machine" je bila ta da je Heavenly-u priskocio u pomoc Kai Hansen i napravio jos jednu odlicnu stvar.

Eh da, novi album. Vokal je napravio stvarno dobar napredak i sad je uspio postati slusljiv. Dosta me podsjeca na Sammeta, koji se je uspeo od loseg vokala do jednog od najboljih power vokala danasnjice, stoga ga necemo jos krizati s liste. Album otvara instrumental. To je izgleda postala neka furka kod power bandova u zadnje vrijeme. Naravno, nakon instrumentala dolazi brza i himnicna "Destiny". Covjek bi ocekivao da nakon xy albuma s identicnom shemom, ce novi bandovi pokusati biti originalniji. Al ocito previse ocekujem. Ostatak albuma se sastoji od brzih i poletnih pjesama koje mi se ne da ni opisivati. Nemojte me krivo shvatiti, nije ovo los album. Impresivne gitarske dionice, brzi power riffovi, zborovi. Sve je to lijepo i OK slozeno, ali sve to previse podsjeca na Helloween, Stratovarius, GammaRay i Rhapsody. Dakle, apsolutno nikakve inventivnosti. Pardon, ipak su inventivni u necemu, ovo je prvi power metal band za kojeg sam cuo a da je iz Francuske.

Sve u svemu, album se da poslusati, ali ne vise od jednog puta, jer ne nudi nista sto bi vas natjeralo da neku stvar poslusate vise puta, a kamoli cijeli album. Zelim sve najbolje Heavenly-evcima, i samo nek nastave, mozda s trecim albumom ipak nesto uspiju napraviti.