utorak, 18.11.2008 58 posjetitelja onlineposjetitelja ukupno: 5569543




d

 
BAND: Heaven Shall Burn
ALBUM: Antigone
GENRE: Melodic death/Hardcore
LABEL: Century Media
GODINA: 2004
TRAJANJE: 48:48
WEBSITE: www.heavenshallburn.com
TRACKLIST:
01. Echoes 07. To Harvest The Storm
02. The Weapon They Fear 08. Risandi Von
03. The Only Truth 09. Bleeding To Death
04. Architects Of The Apocalypse 10. Tree Of Freedom
05. Voice Of The Voiceless 11. The Dream Is Deed
06. Numbing The Pain 12. Deyjdani Von
Nema mi nista draze nego kada me neki, meni nepoznat, bend ugodno iznenadi svojim uratkom. Upravo to mi se i dogodilo prilikom preslusavanja Antigone, novog albuma relativno nepoznatog benda Heaven Shall Burn. Lagani, tuzni intro kao da je uljez i nimalo neda naslutiti sto se krije poslije njega. Tada dolazi na red brza, melodiozna rasturacina imenom "The weapon they fear" koja odmah pretdstavlja cijeli album: ukratko-inteligentni aranzmani, tehnicka potkovanost, melodije tipicne za skandinavske bendove (iako je ovdje rijec o svabima), te agresivan krestavi vokal.

Posebna odlika glazbe koja je ovdje prezentirana je energicnost! Ostri riffovi i melodije se svaki cas izmjenjuju i nedaju predaha slusatelju. Unatoc raznim izmjenama teme, vrlo je lako pratiti glazbu jer ovaj njemacki petorac ne zalazi u prevelike komplikacije, sto je u jednu ruku dobro, a u drugu lose, jer muzika koja vam se brzo svidi, brzo i dojadi. Sam genre svirke je gotovo nemoguce odrediti jer je udrobljeno svega i svacega. Cini se cudno, ali ovdje se radi o jednoj zanimljivoj kombinaciji melodic deatha i hardcore-a, ali ima tu i masu modernog thrasha ciji filing neprestano predvladava. Melodic death dionice kadkad podsijecaju na staru skolu tipa At the gates, a katkad na noviju skolu tipa In Flames (noviji albumi). Sa HC-om nisam bas upoznat pa neznam o kakvom se HC-u pvdje radi, ali samo mogu reci da su te dionice prava prziona i pomijesane sa thrashom vam najvise dizu adrenalin.

Sto se svirke tice, svi clanovi HSB-a su solidno odradili svoj dio. Produkcija je tipicna moderna, te gaji cist sound. Jedino su mozda vokali malo prenaglaseni. Sam vokal neprestano urla, sto katkad zna pomalo ici na zivce, a ponekad i zapjeva clean glasom koji zna podsjetit na neke nu breed bendove, sta bas i nije plus kod metalne publike. Najdraza stvar na albumu su mi riffovi vrhunskog dvojca Patricka Schleitzer-a i Maika Weichert-a koji su prica za sebe (riffovi) i stvarno su pametno osmisljeni i uklopljeni. Doslovno ih je na stotine, te se neprestano izmjenjuju i kombiniraju sa melodijama. Sve to prati dupla bass pedala, te brzi thrash ritam. Zanimljivost je i da na cijelom albumu nema blastbeata(!) sta je jako neobicno za ovako agresivan bend. HSB sa Antigone-om nisu donijeli nikakvu revoluciju ako gledamo strukturu riffova i melodija, vokala i sl., ali su definitivno unijeli mali dasak osvjezenja na modernu metal scenu, svojom zacudjujucom kombinacijom metala i Hc-a.

Ja osobno uglavnom ne volim svedsku skolu i HC, ali ovo me se zaista dopalo! Album je jednostavno - UDAR! i svi koji traze bend nabijen energijom,ostrim riffovima i melodijama, trebali bi se potruditi da ovo nabave, a ako ste ljubitelj bilo kojega gore navedenog zanra....nemam vam sta reci, trk u kupnju! :) Recenzija je kratka i, nadam se, jasna, a upravo je takav i album. Well done!

Ocjena: 8/10
by Nephren-Ka < nephren@net.hr >, kolovoz 2004.

Komentari: [dodaj]