|
Nema mi nista draze nego kada me neki, meni nepoznat, bend ugodno iznenadi svojim uratkom. Upravo to mi se i dogodilo prilikom preslusavanja Antigone, novog albuma relativno nepoznatog benda Heaven Shall Burn. Lagani, tuzni intro kao da je uljez i nimalo neda naslutiti sto se krije poslije njega. Tada dolazi na red brza, melodiozna rasturacina imenom "The weapon they fear" koja odmah pretdstavlja cijeli album: ukratko-inteligentni aranzmani, tehnicka potkovanost, melodije tipicne za skandinavske bendove (iako je ovdje rijec o svabima), te agresivan krestavi vokal.
Posebna odlika glazbe koja je ovdje prezentirana je energicnost! Ostri riffovi i melodije se svaki cas izmjenjuju i nedaju predaha slusatelju. Unatoc raznim izmjenama teme, vrlo je lako pratiti glazbu jer ovaj njemacki petorac ne zalazi u prevelike komplikacije, sto je u jednu ruku dobro, a u drugu lose, jer muzika koja vam se brzo svidi, brzo i dojadi. Sam genre svirke je gotovo nemoguce odrediti jer je udrobljeno svega i svacega. Cini se cudno, ali ovdje se radi o jednoj zanimljivoj kombinaciji melodic deatha i hardcore-a, ali ima tu i masu modernog thrasha ciji filing neprestano predvladava. Melodic death dionice kadkad podsijecaju na staru skolu tipa At the gates, a katkad na noviju skolu tipa In Flames (noviji albumi). Sa HC-om nisam bas upoznat pa neznam o kakvom se HC-u pvdje radi, ali samo mogu reci da su te dionice prava prziona i pomijesane sa thrashom vam najvise dizu adrenalin.
Sto se svirke tice, svi clanovi HSB-a su solidno odradili svoj dio. Produkcija je tipicna moderna, te gaji cist sound. Jedino su mozda vokali malo prenaglaseni. Sam vokal neprestano urla, sto katkad zna pomalo ici na zivce, a ponekad i zapjeva clean glasom koji zna podsjetit na neke nu breed bendove, sta bas i nije plus kod metalne publike. Najdraza stvar na albumu su mi riffovi vrhunskog dvojca Patricka Schleitzer-a i Maika Weichert-a koji su prica za sebe (riffovi) i stvarno su pametno osmisljeni i uklopljeni. Doslovno ih je na stotine, te se neprestano izmjenjuju i kombiniraju sa melodijama. Sve to prati dupla bass pedala, te brzi thrash ritam. Zanimljivost je i da na cijelom albumu nema blastbeata(!) sta je jako neobicno za ovako agresivan bend. HSB sa Antigone-om nisu donijeli nikakvu revoluciju ako gledamo strukturu riffova i melodija, vokala i sl., ali su definitivno unijeli mali dasak osvjezenja na modernu metal scenu, svojom zacudjujucom kombinacijom metala i Hc-a.
Ja osobno uglavnom ne volim svedsku skolu i HC, ali ovo me se zaista dopalo! Album je jednostavno - UDAR! i svi koji traze bend nabijen energijom,ostrim riffovima i melodijama, trebali bi se potruditi da ovo nabave, a ako ste ljubitelj bilo kojega gore navedenog zanra....nemam vam sta reci, trk u kupnju! :) Recenzija je kratka i, nadam se, jasna, a upravo je takav i album. Well done!
|