Veseljaci Helloween su opet u djiru. Nakon samo dvije godine od zavrsetka Keeper trilogije, ''bundeva'' nam se vratila sa potpuno novim albumom. Neki ce reci ''vec'', no tako je, vrijeme leti, nismo se ni okrenuli i eto nam novog albuma zanimljivog naziva Gambling With The Devil sa novih 12 pjesama. Kako su Helloween koncertno svake godine vrlo aktivni ove godine su nas pocastili sa velikim dvostrukim DVD izdanjem Live On 3 Continents. Nakon velikih turneja taj DVD je bio prava poslastica za fanove benda. No, povuceni iskustvom Helloween se bacio na snimanje novih pjesama sa prizvukom svojih starijih radova. Nekolicina starijih fanova nije bas obozavala taj moderni stil power metala kakvnog su oni prezentirali na prethodnom albumu, stoga im se je bend odlucio na neki nacin oduziti.

Rezultat toga je ovaj album koji je dosao skoro pa iznenada, tj nitko ga nije ocekivao tako brzo pa tako ni ja. Brze bolje sam nabavio promo verziju albuma i ono sto je uslijedilo je pravo odusevljenje. Iako sam ocekivao stil albuma nesto kao novi Keepers to nije bilo tako. Album je zapravo spoj starih i novih radova Helloweena upakiran u ''Better Than Row'' razdoblje. Kako volim sve faze Helloweena ovaj album mi je nesto nevjerojatno dobro. Mozda ne bi tako mislio da sam ovaj album ocekivao.

Preko kratkog intra, album nam se predstavlja u najboljem svijetlu preko pjesme Kill It. Sasvim neubicajena pjesma za Helloween, sa jako upecatljivim refrenom i neubicajenim vriskovima pjevaca Andi Derisa. Veoma ugodno iznenadjenje na pocetku slusanja jednostavno trazi od vas da cijeli album poslusate u jednom dahu. Sljedecih sat vremena odlicne Helloween glazbe predstavljene sa prepoznatljivim hitoidnim refrenima proci ce vam veoma brzo. Naravno tu se nasla i prijevremeno izdana pjesma As Long As I Fall kao i odlicne Paint A New World i The Saints koje su zapravo i pokazatelj kako zvuci cijelokupno izdanje. Od ostalih pjesama skoro pa je tesko izdvojiti neku losu, iako bi ja izabrao pjesmu Can Do It kao najlosiju zbog malo smijesnog dijela poslije refrena koji zvuci kao neka navijacka himna. Bitno je reci da ovdje nema dugackih pjesama kakve su se nasle na prethodnom albumu nego je sve podijeljeno na pjesme duzine do maksimalno 7 minuta trajanja. Zapravo to je veliki plus jer album postaje lakse probavljiv cak i za one koje se prvi put susrecu sa Helloweenom. Napretka u svirackom djelu bas i nema, sve se svodi na dobro znanu power sablonu stoga bi se ovaj album mogao nazvati kao jedan od buducih novih klasika power/heavy metala.

Nema se sto reci, Helloween je dokazao jos jednom kako su jedan od vodecih svijetskih metal bendova, stoga ovaj album postaje obavezno stivo za sve metalce.