A sto da vam kazem, Happy Happy Helloween!. Tocka. Tu bi ova recenzija mogla i 'zavrsiti', enough said. Jedan od najiscekivanijih albuma ove godine, opravdao je sva ocekivanja i definitivno potvrdio da Helloween i dalje predstavljaju power-metal masinu, koja i dalje razvija svoj rafinirani zvuk, zadrzavajuci duh i snagu 80-ih, iz ''Keeper...'' perioda, uz neprestano dodavanje elemenata, da tako kazem, novijeg vala power standarda. Mozda bi ovo bio samo jos jedan od mnostva odlicnih uradaka njemackih legendi, no prica oko ''Rabbit Don't Come Easy'' tj. dogadjaji prije i za vrijema snimanja, svakako ovom izdanju daju jos dimenziju vise. Naime, vec vjerojatno znate da su band napustili Roland Grapow i Uli Kusch, izravno 'krivi' za masu hitova sa ranijih, pogotovo ''Master Of The Rings'', ''Time Of The Oath'' te ''Better Than Raw'' albuma. Nesuglasice i 'premalo' angazmana oko maticnog banda, bio je razlog dizanja sidra i uplovljavanja u novu, Masterplan luku. Uz ovaj veliki sok, fanovi su ostali iznenadjeni i preranim odlaskom novog / starog bubnjara Mark Crossa, koji je zbog Epstein-Barr virusa, bio prisiljen odloziti palice na duze vrijeme. Kao zamjena, iz Motorheada je angaziran Mikkey Dee, u cijim bravurama mozete uzivati kroz cijeli novi album. Nazalost, privremeni skinsman nece ostati u bandu jer je dogovor bio da samo 'odlupa' snimanje. Njegova konacna zamjena je njemacki heroj Stefan Schwarzmann, poznat po radu sa bendovima UDO, Running Wild i Accept. Na upraznjeno mjesto drugog gitariste, regrutiran je mladi Sasha Gerstner, ex-gitarist Freedom Call. Tu se taj 'carobni' krug zatvara, bar se nadam, jer kako je krenulo... :). Sada je jasno od kuda naziv albuma ''Rabbit Don't Come Easy'', kao metafora poznatog madjionicarskog trika, kojeg je kako kazu, 'hard to pull'.

Na albumu nista nije prepusteno slucaju, sve je dovedeno do savrsenstva, posebice ako se zadrzite na produkciji za koju je zasluzan Charlie Bauerfeind. Uz njegovu pomoc, band je isporucio jos jedan power klasik. Sam naziv nagovjesta da se ovdje radi o necem sasvim drukcijem od prethodnog ''Dark Ride'' albuma. Ovo je back to the roots masterpiece, dakle puno vratolomnih riffova, izvrsnih vokala, melodija, brzine, zestine, zaraznih refrena i sto je najbitnije, poznate Helloween zajebancije koja vjerojatno samo njima uspijeva .). Od 12 stvari, koliko ih se nalazi na albumu, izdvojit cu samo nekoliko a ostale prepustam da sami otkrijete.

Prvi single je i prva stvar na albumu, Just A Little Sign, power brzac neodoljivog i zaraznog refrena. Slobodno bih ju uvrstio na ''Master Of The Rings''. Tekst pjesme je (pre)smijesan: ''...Something's growing in my pants as she looks into my eyes...''. Ne moram ni reci da se radi o veselici. Ovo je prava Happy Happy Helloween stvar, vec vidim 30.000 ljudi kako na koncertu vristi refren :). Check out artwork za single, sve je jasno. Sljedeca koju bih spomenuo, svakako je Open Your Eyes, iskreno, ponajbolja stvar na albumu , prvo autorsko djelo novog gitariste Gerstnera. Melodicna mid-tempo stvar sa brzim i catchy refrenom. Paznju svakako obratite na guitar works, true Helloween. Nova svjeza krv definitivno je donjela svoje, svaka sumnja je otklonjena a mjesto Grapowa je i vise nego dobro popunjeno. Never Be A Star, jednostavna, opet s druge strane kompleksna stvar koja neodoljivo podsjeca na Perfect Genleman. Ovdje Andieva interpretacija najvise dolazi do izrazaja, pogotovo ako znate backgroud pjesme, shvatiti cete da 'patnicki' otpjevan refren svakako ima smisla. Liar, najzesci track na albumu potpisao je Grosskopf, kojemu zestina ocito jako dobro lezi. Stvar je dosta kompleksna sa puno promjena tempa, rezecim vokalima, agresijom, staccato riffovima i double bass pedalama. Dont Stop Being Crazy, power balada, koja jednostavno razara svojom snagom. Nesto je mracnije atmosfere, sto nije ni cudo jer je prvotno namjenjena za ''Dark Ride'' album. Paznju obratiti na vrlo mocan refren. Slijedi Sun For The World, jos jedan uradak novog gitariste. Orijentalni uvod obecava, a sam nastavak je stvoren za uzivanje u Andievm vokalu koji sa sjetnim i rekao bih fatalnim vokalom izvodi, po n-ti put zarazni refren kojeg jos danima ne mozete izbaciti iz glave. Listen To The Fly. Eh, opet taj Gerstner, ovoga puta punokrvna Helloween zestica sa izvrsnim 'igrama' gitaristickog dvojca. Za kraj, najcudnija i najdulja stvar, Nothing To Say, krivac Michael Weikath koji uz ovu, zna isporuciti jos pokoju nestandardnu stvar. Meni se osobno svidjela, jer bolje zatvaranje albuma nisam ni zamisljao. Rokersko Andijevo 'stenjanje' i interpretacija puno prikladnija za kakav cock-rock band, dobro je osvjezenje nakon svih onih vratolomija ili grlolomija prije. Prava rokacina dok igrate biljar i pijete hladnu pivicu u nekom zadimljenim bircu. Utopija? Mozda :)).

Eto, to je to, nadam se nisam previse zabrazdio, no jednostavno toliko toga se ima za spomenuti vezano uz album, da sam cak rekao i premalo. Preporucam da posjetite www.helloween.org , tamo cete naci komentar za svaku pojedinu stvar kojeg je dao sam Andi Deris. Na koji cete se nacin dokopati 'zeceva', ne znam, skinite ih s neta, kupite album, povucite ih za usi i iscupajte van, Helloweenima je uspjelo, mozda ce i vama.

HAPPY HAPPY HELLOWEEN !