Orijentalni glazbeni elementi u metal glazbi dozivljavaju potpunu renesansu. Dokaz tome u prilog je svakako i zadnji, malo je reci odlican studijski rad kalifornijskog trija High On Fire , koji obiluje, kako tematikom tako i glazbenim elementima istocnjacke tradicije. S tim se, dakle, pridruzuju ostalim laureatima, doduse nekih drugih metal zanrova - ovogodisnjim vrhunskim izdanjima Rotting Christa , Behemotha i Nilea .

Album 'Death Is This Communion' je skoro jedno malo remek djelo, svakako moram priznati, a desetku nije dobio iz jedinog razloga - visak pjesama s kraja djela koji je svakako trebalo zavrsiti s Cyclopian Scape , jer su zadnje dvije sestominutne skladbe Etheral i Return To NOD bas ono sto karakterizira dosadasnje djelovanje na protekle tri ploce High On Firea - 'The Art Of Self Defence' , 'Surrounded By Thieves' i 'Blessed Black Wings' , a to je prosjecnost. To se, medjutim, nikako ne moze kazati za neponovljivo dobro otvaranje albuma s pjesmom Fury Whip , cije samo ime govori i odise snagom udaraca dugog i cvrstog, isprepletenog bica koji svojim vrscima pece kozu najbrzih arapskih konja blisko istocne pustinje. Strasna svirka nastavlja pricu u najboljem mogucem svjetlu s van vremenskim hitom Waste Of Tiamat , njenim zavodnickim melodijama i otpacima kraljice kaosa Mezopotamije. Aranzman dosljedan beskonacnog ponavljanja, kao kamene gromade teske Lemmyevske glasovne tenzije pjevaca, gitariste i frontmena Matt Pikea nadopunjavaju se izvrsnim vizionarskim gitarskim rifovima. Sva intelektualna glazbena lucidnost, ukomponirana s brzinom koju su High On Fire na ovom albumu dosegli, ocituje se u jos jednoj van serijskoj pjesmi, simbolicnog imena Turk . Turci kao da ruse sve pred sobom. Nekada na nasim prostorima, Armence pocetkom proslog stoljeca, Kurde u vise prilika, a mogli bi ponovno i sutra. I to u hipu, uz pratnju ove, posvecene im skladbe dok za njima ostaju samo ocaj, palez i smrt. Naslovna 'Death To This Communion' mid tempo je ljepotica zaduzena za trans plesove zena koje zabavljaju umorne ratnike pored vecernje vatre, naizgled posve obicne a ustvari vrlo misticne, iz koje samo pravi znalci daju iscitati sve opasnosti koje se tek trebaju dogoditi na njihovom putu ka pobjedi.

Instrumentali koji se pojavljuju u pauzama izmedju glavnih pjesama su potpuni pogodak. Posebno se to odnosi na treci po redu, DII , cija tema uvelike podsjeca na vjecnu Emperorovu instrumentalnu temu Wanderer s ploce 'Anthems To The Welkin At Dusk' . Tema je to, dakle, koja postaje 'ljuta' klasika. Headhunter je kratki ep stotine bubnjeva, dok je Kanrad's Wall uspjela nekako eskivirati s Karl Sandersovog sola 'Saurian Meditation' , i pridruziti se nekom drugom plemenu, onom ciju glavnu rijec vode sludge metal stoneri iz San Francisca.

Da, album sam potpuno konceptualno dozivio, ustvari tako sam ga i opisao. Osvajacki je i beskompromisan, emotivno jak i ekstrovertirano cvrst. Naprosto, High On Fire je apsolutni konkurent za najbolji album 2007. godine.