Kao najgoru stvar kod svih recenzija bi izdvojio kategoriziranje benda u neki odredjeni zanr - sve veci broj bendova danas kombinira vise razlicitih stilova unutar metala (a neki idu i dalje, kombinirajuci metal sa razlicitim nemetal utjecajima - npr. Amorphis) te je sve teze odrediti kojem zanru pripada neki bend. Jedan od bendova koji se tesko mogu strpati u samo jedan zanr jest High On Fire cija glazba predstavlja kombinaciju stoner rocka (vise) i dooma (manje): nemojte da vas iznenadi rijec doom - kod ovog benda se ona odnosi na tekstove te na atmosferu u nekim pjesmama koja zna biti i vise nego pesimisticna (naslovna stvar, Surrounded By Thieves), a ne na brzinu glazbe.

Surrounded By Thieves je drugi album ovog benda - prvi album se zove The Art Of Self Defence i izdan je 2000. godine (reizdan 2001. godine) i sudeci po sluzbenom web-siteu benda, kod kriticara je prosao poprilicno dobro. Zasto, te kakav je taj album u usporedbi sa ovim, nemam pojma jer su stariji radovi ovog benda meni velika nepoznanica - dakle, mogu vam samo reci kakvi su moji dojmovi o ovom albumu. Pa, zanimljiv je na prvih nekoliko slusanja (barem je meni bio), dok cete se nakon toga vjerojatno pitati nesto u stilu ''Mater mu je*em, di sam stavio <ubaci ime albuma>?!''. :) Nemojte me krivo shvatiti, album je zbilja solidan: ima tu groovy riffova, vokali su veoma grubi (neki puta zvuce kao nekakva kombinacija izmedju hardcore i death vokala), tekstovi su neki puta poprilicno depresivni, orijentirani na razmisljanja o smrti (uvodna stvar, Eyes And Teeth; barem mislim da je stvar o tome), no jednostavno albumu fali ono nesto sto bi vas moglo zadrzati da slusate ovaj album par minuta dulje no sto bi trebali te da zbog toga krenete kasnije na put na more te uletite u najvecu kolonu ispred naplatnih kucica pred Karlovcem ikad. :)

Ono sto je jedan od vecih problema na ovom albumu jest nedostatak promjena ritma - nema gotovo nikakvih breakova ili prijelaza sa jednog tempa na drugi (jedan od izuzetaka jest Thraft Of Cannan koja pocinje sporim a zavrsi (za ovaj album tako tipicnim) srednjim tempom) - mozda bi bubnjar ipak trebao malo razmisliti o promjeni tempa u nekim stvarima - npr. u vec spomenutoj Thraft Of Cannan na polovici pjesme se pojavljuje jedan poprilicno brz (u odnosu na ostatak albuma) gitarski riff, no bubnjevi i dalje pice srednjim tempom. Steta, doista steta... Takodjer bi iznio zamjerku na slicnost riffova na albumu - mozda je to zato sto je rad gitare konstantan - riffovi se nizu jedan za drugim, no niti jedna pjesma nema neki riff koji bi je izdvojio od ostatka. Jedino prvi riff u Hung, Drawn And Quartered (druga stvar, meni inace najbolja stvar na albumu) mi se nekako urezao u pamcenje... Produkcija je isto nesto losija - zvuk gitare je malo premutan, a vokali se cuju nesto slabije.

Eh, da ima samo malo vise razlicitosti izmedju pjesama, album bi dobio barem pola boda vise. Ovako, samo 6 i pol.