Prvi album benda Hypocrisy oda je floridskim death metal uzorima koji su Tagtgrenu otvorili put prema agresivnom death metalu, te je jedini album na kojem bend nastupa kao petorka sa klisejiziranim mi-smo-zli sotonistickim image-om i cesto banalnim tekstovima. Za ovaj album imam osjecaj kao da je mogao biti drugi album, a da je "Osculum obscenum" mogao biti debi. To mislim jer je "Penetralia" puno 'cisci' album gledano i sa produkcijskog aspekta i sa aspekta pisanja pjesama.
Ovo je, koliko ja znam, prvi album na kojem je Tagtgren pokazao svoje produkcijske sposobnosti i zaista, ovakve dobre death metal produkcije ne bi se posramili niti (tadasnji) velikani (death) metal produkcije Scott Burns ili Jim Morris. Ipak, prednost dajem "Osculum..." produkciji jer je zbog svoje grubosti puno vise divlja, dok je zvuk "Penetralie" previse klinicki tocan. I sa gledista songwritinga, ove pjesme su puno predvidljivije nego one na "Osculumu..." i sukladno tome puno tecnije i lakse razumljivije. Bas zbog te smirenosti i logicnijeg pisanja stvari, prema nekakvom racionalnom razmisljanju, "Penetralia" bi trebala biti njihov drugi album.

Ovdje je puno vise prostora dano gitarama koje cesce soliraju i egzibicioniraju. Ali pjesme su na visoku nivou kao i svi albumi u kojima je Tagtgren imao prste: puna promjena "Impotent god", tecna "Jesus fall", na pocetku melodicna "To escape is to die", dramaticna "Take the throne" ili zavrsna "Penetralia" na kojoj Peter preuzima vokale, svaka ce vam pruziti prokleto ugodne trenutke ako se smatrate death metal fanom. Interesantna je cinjenica da je ovdje pola stvari isprogramirano na ritam masini, i to mahom pjesme u kojim ima blast beata. To ocito dovodi do zakljucka da bubnjar Szoke ocito nije bio 'istreniran' za takvu vrstu bubnjanja sto se mijenja vec na slijedecem albumu. I to je dodatni razlog zbog kojeg je ovaj album klinican i tocan.

Za razliku od drugih grupa, Hypocrisy je nakon ovog izdanja isao na agresivnije zvukove, dok se ovdje, ako se to moze reci, islo na sigurnu, komercijalniju death stranu. Svaki death metalac morao bi pronaci zabavu na ovom albumu odsviranom u petoj brzini.