Uf... Doista ne znam kako da zapocnem ovu recenziju... Naime, ovaj album je toliko neoriginalan da je to naprosto nevjerojatno. Ako malo pogledate lyricse, vidjet cete da u pjesmi Damien jedan dio teksta ("Let him who understands know the number of the beast") nevjerojatno podsjeca na The Number Of The Beast od Iron Maiden. No osim te stvari, na mejdene nas podsjeca i The Phantom Opera Ghost. Usprkos ocitoj neoriginalnosti, tekstovi su sasvim solidno napisani. Vecinu ih je napisao Jon Schaffer, a bas me njegovi tekstovi podsjecaju na pjesme od drugih bendova. To ne mora biti losa stvar, tekstovi sami po sebi su vrlo lako razumljivi - Jack je o Jack The Ripperu, Dracula o (hehe) grofu Drakuli... Uglavnom tekstovi na albumu se vrte oko raznih horror prica (opet se vidi da su im uzor Iron Maiden).

U pjesmama su nerijetke akusticne dionice - dosta pjesama ima uvod odsviran na akusticnoj gitari, dok se u nekim pjesmama ritam razbija ubacivanjem akusticnih dijelova. Pjesme su uglavnom odsvirane u prilicno brzom ritmu, sto mozemo pripisati promjenjenoj ritam sekciji - na bubnjevima je Richard Christy dok je na basu Steve DiGiorgio - obojica su vec svirala zajedno u Control Deniedu i Deathu tako da je ocito da znaju sto rade :). Jedina sporija stvar je Ghost Of Freedom koja ima i zanimljivu solazu. Takodjer, na albumu se dosta cesto pojavljuje i zbor (uvod u Damien, dijelovi Ghost Of Freedom). Vokal Matthewa Barlowa je vrlo dobar kao i vecina vokala u heavy/power metalu. Sama struktura pjesama je standardna - nikakvog odmaka od ostalih power metal bendova (pamtljivi refreni itd.).

Sto se tice produkcije, ona je ovdje na vrhunskoj razini. Mozda jedinu zamjerku sto se tice produkcije mogu izreci da su bubnjevi ipak malo pretihi za moj ukus... Zvuk gitara je kristalno jasan i dubok, sto je glavna odlika produkcije vecine bendova koji pripadaju ovom zanru. Sama atmosfera na albumu bi trebala biti mracna, jer se sam album bavi tom tematikom, no ja sam je dozivio u potpunosti drukcije. Mozda bi mracnijoj atmosferi pridonjela drugacija produkcija - zvukovi bi po meni trebali biti malo vise priguseniji, a osim toga vecina stvari je poprilicno brza sto bas i ne pomaze u stvaranju mracne atmosfere. Prije bi se reklo da vas razvedruje :).

I na kraju, pohvala moze ici tome da se za razliku od mnogih drugih heavy/power metal bendova, Iced Earth ne koristi vec toliko puta vidjenu shemu - kratki intro u brzu i himnicnu stvar (gotovi svi power metal albumi pocinju na taj nacin), vec se odmah pocinje sa brzom stvari :). Nista inventivno, ali ipak mali plus za ovaj album.