The Glorious Burden, najnoviji uradak Iced Eartha bio je jedan od najocekivanijih metal albuma zadnjih godina. Moram priznati da sam i ja, iako razocaran sa njihovih zadnjih par albuma (sve od Dark Saga naovamo), nestrpljivo ocekivao ovaj CD i to iz dva razloga… prvo jer su napustili meni nezanimljive horror i pseudo-religijske teme i usmjerili se na povijest ratovanja, te drugo, sto je za vokale zaduzen nitko doli Tim ''Ripper'' Owens, jedan od trenutno najboljih pjevaca na sceni.

I obje stvari pokazale su se uspjesnima! Naime, nasuprot pogresnom shvacanju vecine, ovaj album nije cisto pro-americko patriotski, vec pokriva razne ratove i ratnike kroz povijest (od hunskog vojskovodje Atile Bica Bozjeg, preko Napoleona do legendarnog dogfightera prvog svjetskog rata Crvenog Barona). Naglasak je dakako na americki rat za nezavisnost i njihov gradjanski rat (Declaration Day, Gettysburg trilogy), te nedavne teroristicke napade na New York 2001 godine (cijim zrtvama je posvecena When The Eagle Cries). Sve u svemu, radi se o jednom tematskom (ne konceptualnom) albumu (jedina stvar za koju ne znam gdje se tu uklapa tekstualno je Hollow Man).

Druga stvar koja izdize ovaj album iznad zadnjih par jesu vokali Tim Owensa koji su briljantni! Tokom albuma uistinu mozete cuti izniman raspon (iznad kojeg dolazi jos nevjerojatno mocan falset) te moc njegova glasa. A i poradio je na ekspresivnosti… Hold At All Costs je naprimjer iznimno emotivan trenutak zahvaljujuci prvenstveno Timmyu.

Sto se tice pjesama, album je podijeljen u dva dijela, (limited edition cak i CD-ima) gdje ''obican'' dio cini prvih 11 pjesama, dok zadnje tri cine polusatnu Gettysburg trilogiju - po vecini fanova i kriticara krunsko ostvarenje dosadasnjeg rada Iced Eartha. Ova fenomenalna epska prica ispricana je uz pomoc Praske Filharmonije i zvuci bombasticno i spektakularno poput kakvog kvalitetnog starog ratnog filma. Samo najvise ocjene za to remek-djelo (usprkos Schafferovim smijesnim back-vokalima).
Od ''ostalih'' pjesama, meni su najbolje uvodna Declaration Day (fenomenalan solo Ralpha Santolle, nesto sto takodjer izdvaja ovaj album jer ako se sjecate na proslim CD-ima pravih solaza je bilo jako malo), zestoka The Reckoning (Ripper rastura sa poduplanim vokalom), thrasherska Greenface te mocna Attila. Cak niti balade, koje nisu Iced Earthova specijalnost nisu lose: When The Eagle Cries u akusticnoj izvedbi je moj favorit od tri prisutne, opet zahvaljujuci nevjerojatnom Owensu.

Sve u svemu, pjesme su dobro napisane, raznovrsne i pamtljive (sve sto je falilo na dosadnoj Dark Sagi i zamornom Horror Showu) i usprkos velikoj duljini albuma (skoro 80 minuta na dvostrukom limited-edition izdanju) mislim kako slusatelja dobro uvlace u svijet velikih prica ljudske povijesti.

Zbog svega toga je The Glorious Burden po mom misljenju vrlo kvalitetan pa cak i najbolji album Iced Eartha jos tamo od davnih dana Night Of The Stormrider i dobiva tople preporuke. Vjerojatno ce zavrsiti na mojoj godisnjoj top 10 listi.