Ah, ta blazena Finska, da mi je samo imati neki melodic death metal bend i tamo zivjeti. Ici u skolu, malo uciti, navecer svirati sa bendom i nakon par godina izdati prvi album i to jos preko Nuclear Blasta. Kud srece. Ovo sto vam sad upravo pricam se dogodilo ovom mladom bendu, odnosno petorici momaka iz grada Helsinkija. Vazno je takodjer napomenuti da su ovi decki vrlo mladi, prosjek godina im se krece oko 20, stoga sam na pocetku bio malo skeptican, ali drago mi je da nisam bio u pravu, hehehe.. Sad ce ljudi reci, pa dobro izasao jos jedan melodic death bend i sta onda ionako ih ima kos i jos. Ali kakav samo bend, aaa..:) Ovdje se radi o veoma talentiranim deckima, sama rijec talentirani proizlazi iz toga da su frontmen i gitarist Aleksi i drugi gitarist Lauri pohadjali Sibeliusovu muzicku akademiju u Helsinkliju poznatu po obrazovanju clanova iz benda Apocalyptica. Imperanon je nastao 1999. godine i do ovog debi albuma izadali su jos dvije demo snimke koje su bile rasprodane nakon samo mjesec i pol u Finskoj.

Mislim da se iz svega ovoga moze zakljuciti da se radi o jednom vise nego odlicnom bendu koji je preuzeo Children Of Bodom formulu (Something Wild album), i da stvar ne bi bila pure copy paste, uveo male inovacije i osvjezavajuce melodije i mocne riffove koji nas prate kroz cijeli album. Takodjer na ovom izdanju nece susresti samo grube vokale, na kakve smo vec navikli kod ovakvih slicnih bendova, na nekim stvarima kao sto su Hollow Man mozete cuti i clean vokale sa zadovoljavajucim rezultatom i kao sam secer na kraju i zenske clean vokale na Shadowsouls. Inace ne volim kad se u melodicnom deathu ubacuju zenski vokali koji znaju vuci i na power metal, ali ovdje ta cinjenica nikako ne stoji. Zenski vokali su savrseno uklopljeni u cijelinu i ni na jednom momentu se ne dobiva osjecaj da to nije to. To je jednostavno to.

Album otvara pjesma zvana Blade sa razarajucim riffovima i melodijama na gitarama i klavijaturama i sa zadovoljavajucim grubim i mocnim vokalima Aleksia Sihvonena. S obzirom da ima 18 godina decko bez problema pjeva i svira komplicirane melodije. Nakon par stvari slijedi Prisoner In Me koja je po meni najbolja stvar na albumu, ima sve ono sta melodic death pjesma treba imati, a to su brze i komplicirane melodije na gitari i klavijaturi, odlicni vokali i fenomenalan solo duet izmedju gitarista Aleksia i Lauria i klavijaturista Aleksia Virte. Kao bonus stvar nailazimo na obradu jedne finske pjesme koja je nastala prije 30-tak godina odsvirana na prepoznatljiv Imperanonov nacin sa kojom album i zavrsava.

Ostatak albuma je takodjer odlican, tako da ako bi vam isao opisivati svaku pjesmu posebno recenzija bi brojila nekoliko stranica.;) Tekstovi na albumu su prilagodjeni samom zanru melodic death metala znaci radi se ponovo o patnji, trazenju sebe kroz patnju i slicnim depresivnim stanjima sto je mozda postalo malo dosadno i isforsirano. Sama produkcija na albumu je takodjer na nivou. Decki su radili na albumu u Sonic Pump studiju u Helsinkiju zajedno sa deckima Ninom i Titusom iz benda Thunderstorm.

S obzirom na njihovu mladost, Imperanon nam dokazuje da godine nisu bitne da bi se stvorila dobra, melodicna i nadasve zahtjevna muzika.

Jos uvijek se ne mogu oteti dojmu da iz Finske proizlaze ovako dobri bendovi, da li je to zbog vode koju piju ili zbog zraka koji udisu, ne bi vam znao odgovoriti. Ali jedno je sigurno - buducnost melodicnog death metala svakako pripada Imperanonu.