Da mi je samo znati na sto su In Flamesi mislili kada su radili ovaj album - ovakvo nesto doista nisam ocekivao... Naime, nakon sto im je zadnjih nekoliko albuma bilo u poprilicno slicnom stilu (nije da su Colony i Clayman losi albumi, no kao glavnu zamjerku bih ja nasao predvidljivost glazbe tj. sto furaju jednu te istu shemu kroz sve pjesme (dakle, osnovna melodija koja se ponavlja n puta)) na ovom albumu su napravili ipak zaokret. No, umjesto da se pokusaju vratiti stilu kojeg su predstavili sa Lunar Strain (pri ovome mislim na kompliciranost gitaristickih dionica kao te pregrst gitarskih melodija koje su se medjusobno ispreplitale - nesto sto su nekada davno radili i Dark Tranquillity), odlucili su se malo udaljiti od death metal voda u kojima su prije bili (kako su se udaljili od death metala citajte (ne, ne u iducem mjesecu :)) u drugom paragrafu). Velika vecina albuma predstavlja poprilican zaokret od onoga sto su radili na prethodnim albumima - rijetke su pjesme u stilu prehodnih albuma - Trigger (iako ne u potpunosti, posebno zbog refrena koji mi zvuci poprilicno cudno, poglavito zato sto je u potpunosti otpjevan sa clean vokalima) te Dismiss The Cynic. Zapravo, da nema klavijatura, u tu skupinu bi vrlo lako mogao ubrojiti i Egonomic, Dark Signs te Free Fall.

Kao sto sam rekao, In Flamesi su se udaljili od stila koji su svirali na prehodnim albumima. Naime, osim sto se na ovom albumu nalazi velik broj pjesama u kojima se koriste clean vokali (spomenut cu samo Dawn Of a New Day (ne znam zasto no podsjeca me kao da je dosla sa Amorphisovog Elegya; u potpunosti je otpjevana sa clean vokalima) iako je broj pjesama u kojima se upotrebljavaju clean vokali puno veci nego na proslom albumu, Clayman) koji me se bas i nisu dojmili (Friden mi puno bolje zvuci kada upotrebljava death vokale, a i nekako mi se vise svidjao njegov clean vokal dok je prakticki saptao tekst), klavijature su postale sve zastupljenije. Osim u vec spomenutoj Dawn Of A New Day, neke od pjesmama u kojima ih mozemo cuti su Reroute To Remain, System (koja sadrzi nekakvu solazu odsviranu na klavijaturama te mi zvuci totalno umjetno i jeftino) te (meni definitivno najodvratnija pjesma sto su In Flamesi ikad snimili) i Cloud Connected koja pocinje nekakvim zvukovima koji me vise podsjecaju na nekakav techno (ili sto vec, sva ta elektronska glazba je meni ista) na koje se nedugo potom ubacuju klavijature sto je po meni totalno odvratno (iako su klavijature nakon ukljucivanja gitara gurnute u drugi plan one se i dalje cuju sto u meni izaziva laganu mucninu). Zapravo, na moju veliku zalost, na 90% albuma su prisutne klavijature... Takodjer, na ovom albumu je smanjena kolicina gitaristickih melodija (da me ne bi krivo shvatili - na ovom albumu ima podosta gitarskih melodija no usporedjujuci ga sa prethodnicima njihov broj je manji), no umjesto da su se posvetili stvaranju brutalnijih riffova (sto bi po meni bilo logicno - smanjivanje melodicnosti u korist brutalnosti), vise su pozornosti posvetili (evo me opet :)) klavijaturama (cak postoji i jedna klavijaturna solaza - System) i clean vokalima (koji mi se svakim slusanjem sve vise svidjaju). Jos jednu zamjerku bi izrekao na racun produkcije - gitare su ipak malo previse gurnute u pozadinu sto je steta.

No, nakon sto sam izrekao neke od prigovora vezane uz ovaj album, red bi bio da i kazem pozitivne, zar ne? Dakle, iako sam izrekao poprilican broj kritika na racun klavijatura, moram priznati da u nekim pjesmama sve to skupa zvuci poprilicno dobro - izvdojit cu Dawn Of a New Day (zanimljive gitare, refren; rijedak slucaj upotrebe akusticnih gitara na ovom albumu), Dark Signs (koja sadrzi izvrsnu gitaristicku melodiju koja zvuci kao nesto sto je ubaceno sa Claymana), Minus (klavijature ubacene u pozadinu radi stvaranja nekakve atmosfere - ne znam kakve (:)), no zvuci dobro) te Metaphor (kao i Dawn Of a New Day ovo je jedna od laganih pjesama koje su prisutne na albumu; klavijature kao i gitare sviraju zanimljivu melodiju; meni jedna od najboljih stvari na albumu). Moram priznati da je i vecina stvari vrlo dinamicna - ceste su promjene ritma, a osim toga dinamicnosti potpomaze i upotreba clean vokala u refrenima koji bi trebali docaravati emocionalnost (i to rade poprilicno uspjesno). Sto se tice emocionalnosti, osim u refrenima nekih pjesama ona je posebno izrazena u Dawn Of a New Day te Metaphor (ako niste shvatili, meni su to ponajbolje stvari na albumu) kojima akusticne gitare daju odredjenu dozu melankolicnosti.

Sve u svemu, poprilicno solidan album koji predstavlja ipak jedan pomak u nesto drugacijem smjeru nego sto sam to ocekivao.