Intronaut je jos jedan novi mladi bend kojeg je vrlo tesko klasificirati unutar danasnjeg metal plemena. Vrlo amelodican, grub i abrazivan zvuk karakterizira plocu, medjutim, nakon desetak slusanja njihovog debi albuma 'Void' koji je izasao za etiketu Goodfellow, daju se pronaci melodije, mada, kako sam kazao nakon nekoliko prvih slusanja sve pjesme ostavljaju dojam jedne velike kaoticne zvucne mase, bez nekih posebnih detalja za sjecanje. Neobicne strukture pjesama, isprepletene sa jazz ispadima, poput onih tehnickih, klasicnih death metal sampiona - grupa Cynic, Atheist i Death, glazba Intronauta je, naime, naprosto obiljezena u svom vecem dijelu. Drugi dio identiteta momci iz Los Angelesa traze u recentnom zvuku scene koja vise ne postuje nikakva pravila zanra, vec crossover stilova prelazi sve granice racionalnog poznavanja glazbenih zakona. Dakle, vrlo kompleksno ovih sedam pjesama, koje sve, bez iznimke podjednako dobro zvuce, a sinergija su: tehnickog death metal prepunog serijskih udaraca u snare bubanja uz blast pedale ali samo tamo gdje treba, neprestanog grind vokala, pomalo sludge i stonerski nastojenih gitara koje znaju zalutati i u doom, jazz bassa koji uglavnom svira svoje, noisea i hardcorea spojenog s vrlo atmosferiènim post rockerskim pasazima koji ponekad ne prezu otici u psihodelicne vode - zaista svega i svacega su Intronaut implementirali u svoju glazbu. Na kraju krajeva, razlog tome zasto je tako, svakako treba traziti u samom shvacanju glazbe sto ona ustvari jest, a obiljezeno je ipak realnim razmisljanjem; Intronaut su bend iz 2006. godine i utjecaja je danas mnogo, da ne kazem previse, no oni vrlo mnogo obecavaju. Slijedeci albumi bi mogli biti pravi dragulji, dok 'Void ' ravnopravno, u odnosu na ostale progresivne metal stvaraoce uvodi bend na scenu na kojoj Intronaut ima itekako sto za reci.