Ovo je prvi album Iron Maidena nakon povratka Brucea Dickinsona u bend (kojeg je zamijenio Blaze Bayley i to poprilicno neuspjesno).

Prvo sto cete zamjetiti kod ovog albuma je naprosto sjajna vokalna izvedba Dickinsona koja je toliko nedostajala na dva prosla albuma (iako je imao velik potencijal, Bayley je bljesnuo samo na Virus). Nadam se da je jasno zasto ja Dickinsona smatram najboljim vokalom u heavy metalu. Jednostavno, vokalna izvedba je nenadmasiva. Iako ovaj album pocinje sa, po meni, vrlo dosadnom The Wicker Man, ostatak nije nimalo takav. Naprotiv, vec slijedece dvije stvari (The Ghost Of The Navigator i Brave New World) predstavljaju mejdene u pravom svijetlu. Obje imaju dosta lagan i melodican uvod, no vrlo brzo se ritam ubrzava te mozete cuti zasto su Iron Maiden najbolji HM bend :)) Takodjer, bas je vrlo snazan i brz (pogotovo u The Ghost...). Solaze... Sjajne. Veoma brze i melodicne. No da sad nastavim o ostatku albuma :)) Blood Brothers ima veoma zanimljiv uvod - takodjer veoma melodican no nije odsviran u istom ritmu - zvuci izvrsno. U svim stvarima ritam gitare prate vokal - kod The ghost... (no i u vecini ostalih pjesama) u refrenu vokal i gitara imaju isti ritam (valjda sam se dobro izrazio). Zvuk bubnjeva je takodjer izvrstan - Nicko McBrain je obavio sjajan posao. Nisu onako brzi i nasilni kao u ostalim zanrovima (death, black, thrash/speed) no opet bubnjanje je sjajno - McBrain je radio cuda sa jednom bas pedalom.

Sad rijec-dvije o tekstovima... Vecina tekstova je izvrsna. Posebno bih istaknuo jednu pjesmu zbog par iznimnih dijelova (nije najbolja stvar na albumu, ali je pri vrhu): The Mercenary koja govori o placenicima (a o kome drugome :)) - posebno je dojmljiv "You got to kill to stay alive" dio. Takodjer, refreni su veoma lako pamtljivi u vecini pjesama (npr. u Dream Of Mirrors - I only dream in black and white, I only dream cause I`m alive). Iako su tekstovi jako dobri, bas se ne bih usudio nazivati izvrsnima - neke stvari mi se cine kao nasilno uklopljene u album (opet "grijeh" The Wicker Mana - jednostavno se ne slaze sa ostatkom albuma koji se bavi ipak malo drukcijom tematikom).

Produkcija cijelog albuma je takodjer izvrsna - gitarske dionice su veoma jasne, bas takodjer, dok na bubnjevima (iako sam vec rekao gore) McBrain radi cuda. Naravno da ovakva produkcija ne predstavlja nikakvo cudo - ipak Iron Maiden ne predstavlja nikakav underground bend vec svijetske heavy metal legende.

Da zakljucim - iako je ovaj album predstavlja vrlo dobru cjelinu, te nam ponovo predstavlja mejdene u pravom svijetlu, ne namjeravam mu dati najvisu ocijenu. Ima par dijelova koji znaju itekako nazivcirati covjeka - par dijelova Fallen Angela su, blago receno, nezanimljivi, dok sam vec rekao svoje misljenje o The Wicker Manu. No ipak, ako zanemarimo ove veoma male nedostatke, ostaje nam jedan sjajan heavy metal album koji zasluzuje da ga se preslusa barem jedanput.