Jesters Moon - bend za koji najvjerojatnije niste culi osim ako niste zagrizeni pratitelj americke underground heavy metal scene. E pa nisam ni ja, ovaj CD je zavrsio u nasim rukama zahvaljujuci kontaktu s managericom doticnog benda. Ako i niste culi glazbu grupe niste puno propustili. Cetiri heavy metal veterana odaju si oduska i za svoju dusu pisu pjesme koje su doslovno 'jadan prosjek' kako i sama ocjena kaze.

Ne zelim sada vrijedati grupu ali kad su momci vec izdali album moraju znati da ulaze u konkurenciju sa svjetskim metal bendovima i da sa ovakvom glazbom nece daleko dogurati. Drugacije receno: osim sto trebaju konkurirati kvalitetom songwritinga, instrumentalnom i glasovnom izvedbom takoder moraju dosegnuti visoke trendove danasnje produkcije. A na vecini ovih aspekata bend steka. Krenimo redom: vecina pjesama su strukturom jedan cvrsti staromodni heavy metal sa stabilnim riffovima te tek ponekom melodijom (What's my name), dok dvije-tri pjesme pokazuju nesto progresivnije lice benda: Amnesia sadrzi i klavir i sint, te naglasenije instrumentalne dijelove (na kojima bubnjar pokazuje svoju najvecu vrijednost) koji znaju stvarati na trenutke psihodeliju ili idu na stih emocija sto se isto moze reci za Destination known. Mislim da cetvorka svoje najbolje lice pokazuje upravo na tim razvijenijim duzim pjesmama (od kojih ipak nemojte ocekivati prog remek-djela, vec samo utjecaj tog zanra u glazbi) dok na izravnijim kracima stvarima (User, You're on your own) baziranim na refrenima zaostaju upravo zbog toga sto refren nije toliko naglasen. Polako dolazim do najvece kritike ovog albuma: vokali. I dok je sama glazba, ma koliko nesavrsena bila, u neku ruku jos uvijek simpaticna, vokal je doslovno negativno razarajuci. Rijetko kada sam cuo ovako slabe vokale koji pokusavaju zvucati dominantno i grubo, a zapravo nemaju snage, fulanje tonova je redovito dok se vrhunac vokalnog bezboznistva doseze na stvari User na kojoj se pjevac ne moze sakriti iza elektricnih gitara kao na drugim stvarima, vec samo uz pratnju akustara ostaje gol na vjetru istine koja skida i zadnji list zastite koji je prekrivao njegovu netalentiranost. Unatoc cinjenici sto je ovo heavy metal, ne moze se razumjeti niti jedna rijec pjevanja. Sto se produkcije tice, ona odgovara ovako profiliranom bendu iako bi se moglo napredovati na izrazajnosti bubnjeva i vokala.

Za kraj moj prijedlog bendu na kojim podrucjima imaju sansu: 1. trenutacna promjena vokala, 2. skladanje upecatljivijih refrena koji mogu svojom zaraznoscu nositi cijelu pjesmu, te prikladnijih riffova i vise melodija jer na par mjesta su pokazali da to mogu 3. mozda bacanje veceg stiha na te instrumentalnije stvari sa laganim prog dodirom. Ovaj album je samo za frikove koji nemaju sto raditi u slobodno vrijeme, za one koji mi ne vjeruju ni rijeci sto sam napisao ili za kolekcionare koji nemaju dovoljno popunjenu policu CD-a pod slovom J.