Splitski solo-akter Jesusatan svojim demo snimkama ulazi u drugu rundu nazvanu "Deathcore". Na zastupljenih 12 novih pjesama autor potvrdjuje i nastavlja glavne odrednice vlastitog izricaja (strukture pjesama, tekstovi, produkcija, vokal) koje je po prvi puta prezentirao na svom prvom demu "Experimental" izdanom 2002. godine: glazbe je miks ekstremnog - hardcore, death metal i grind. Ti elementi nerazdvojno se spajaju u svim pjesmama koje variraju brzinom i ugodjajem.

Kao sto je receno, Jesusatan (iako jos uvijek nepoznanica na hrvatskoj metal/hc sceni) je vec odavno definirao svoj stil koji dodatno njeguje i dotjeruje na ovoj snimci. Glasna, prljava, ali ipak bistra produkcija postaje skoro pa glavno obiljezje glazbe: duplirane gitare imaju mastan zvuk posebno na brzim blastbeat dijelovima i tu se zaista nema sto zamjeriti. Zacudo, i ovaj puta zastupljena ritam-masina ne narusava autenticnost snimke tj. umjetan zvuk ne namece se toliko da bi upropastio dobre pjesme. Ako gledamo strukturu pjesama, ritam je blago usporen u odnosu na snimku prije, ubaceno je vise rokerskih, cak i punk riffova, dok se da naci i par noise te groovy, da ne kazem 'plesnih' dijelova. Pjesme se sastoje od nekolicine upecatljivih riffova koji se cesto izmjenjuju, nemelodicnih melodija i solaza (za koje imam stalni feeling rastimanosti i namjernog fulanja) te konstantnog variranja tempa. Ipak, kao i na prijasnjoj snimci i na "Deathcore"-u Jesusatan ima one najjace trenutke na brzim grind dijelovima koji nepredvidivo ulecu i totalno dizu adrenalin preko furioznog trzanja i zvuka gitara i, naravno, brzog blastbeata ritam-masine (Just death and pain, Monsteress, ali i dosta pjesama u kojima su takvi dijelovi kraci i prolazniji). Uz produkciju, karakteristika glazbe je Jesusatan-ov jednolicni (ne misleci negativno) death vokal. Kad smo se dotakli vokala... Na nekoliko pjesama (npr. na obadva Selfseeker dijela) pojavljuju se zenski vokali koji, po mome misljenju, totalno ne odgovara. Previse je nemelodican i cesto nedefiniran dovoljno. Mislim, znam da se tu nije islo na nekakav Nightwish-efekt, ali misljenja sam da se ne uklapaju u glazbu i da su visak. Sto se tekstova tice, teme variraju od zajebancija do ozbiljnijih stvari koje Jesusatan bazira na vlastitom sarkasticnom prikazu razdoblja i stanja post-ratne Hrvatske.

"Deathcore" nastavlja jos jednu tradiciju zapocetu prvom demo snimkom, a to je prezentiranje Jesusatan-ovog vidjenja i obrada nekih vise-manje poznatih pjesama vise-manje poznatih bendova. Ovaj puta na meniju su sljedece: Big Black - "Jordan, Minessota", Shellac - "Song of the Minerals", Placebo - "The Bitter End", C.O.C. - "Clean My Wounds", Death - "Pull the Plug", Metallica - "One". Nakon pazljivog slusanja zelio bih istaknuti da su obrade vecinom u redu, ali Jesusatan ipak ima svoje najjace trenutke na vlastitim pjesmama na koje bi u buducnosti trebao usmjeriti svu svoju energiju umjesto na (ipak interesantne) obrade nekih pjesama koje su komplicirane za sviranje sa one tehnicke strane. Demo snimka sadrzi jos i svih 18 pjesama u mp3 obliku, dodatni info i tekstove, te jednostavni video-spot za stariju mocu stvar "Mind grind". Dakle, ovdje je ulozeno puno truda. Navedene 'kritike' ne bi se trebale shvacati preozbiljno jer Jesusatan ovim demom pruza 12 tecnih pjesama za nenaporno gustanje upakirane u, za pojmove hrvatske ekstremne scene, vrlo unikatni stil. Jesusatan dopusta da na njega utjece siroka baza razlicitih glazbenih elemenata koja je osnova za privlacenje i budjenje interesa sire publike otvorenijih vidika. "Deathcore" je korak u pravom smjeru. Provjeriti obavezno...