Ajmo malo u osnovnu skolu. Tema sastavka je "Kako sam se upoznao s Kamelotom". Pa, bilo je to jednog suncanog dana, i visio sam na netu. Procitao sam negdje recenziju albuma Fourth Legacy od grupe Kamelot, a posto je uz nju bila dana na download jedna stvar, naravno da sam ju downloadao, jos pod dojmom dobre recenzije. I stvarno, ljudi nisu lagali, band je zakon! Preciznije, stvar Nights Of Arabia je bila zakon. Odmah sam nazicao starce pare i odletio do Planet Musica u Ilici (heh, mala reklama:), i na moje zadovoljstvo, Fourth Legacy je stajao na polici i samo cekao da ga uzmem. No kad sam dosao doma i poslusao album u cijelosti, odusevljenje je splasnulo. Nights Of Arabia je bila najbolja stvar na cijelom albumu, ostale stvari nisu ni slicno djelovale na mene.

I eto nas sad, samo tri godine kasnije, Kamelot su dosli s novim albumom. U te tri godine su izdali jedan live (The Expedition) i jos jedan album (Karma), koje sam odlucio preskociti radi gore navedenog iskustva. No posto se radi o power metal bandu, razumije se da ih ne mogu dugo preskakati bez zanimanja:) Ovo je jedan, ako ne i jedini, americki band koji se jako opako priblizio zvuku europskog power metala. Tu ne racunam Iced Earth jer su oni nesto posebno. No, da vidimo malo sto nam je ova cetvorka novog spremila.

Epica je jos jedan u nizu konceptualnih power albuma, no u radnji nema niti jednog zmaja. Ali zato ima Mephista, pa smo opet zadovoljeni pricom. Nekoc su konceptualni albumi bili prava rijetkost, kad bi vidjeli kojeg u CD shopu, osjecali biste se kao da ste naisli na nekakav dragi kamen i bili bi spremni uzet ga odmah, bez obzira na cijenu. Dok danas, eto, imamo poveci izbor, sto i nije toliko lose, pa se vise koncentriramo na glazbenu kvalitetu. Kako band kaze, ovo nije obican konceptualni album, vec spoj tri layera, prica po uzoru na Goetheovog "Fausta", prica o unutarnjoj borbi koja se odigrava u glavnom liku Arielu (nikad nisam kuzio poantu davanja imena glavnom liku po prasku za pranje?!) u potrazi za istinom, ravnotezom u svemiru, trazenjem religijskih objasnjenja, i zadnje, no nama najbitnije, muzicko putovanje. Prica, kao prica je dosta komplicirana za sabit je u dvije recenice, pa predlazem zainteresiranima da ili procitaju lyricse, ili odu na bandov sajt gdje je sve objasnjeno. E, trebalo bi napomenuti i to da je ovo tek prvi dio price, za kraj price cemo morati sacekati slijedeci Kamelotov album.

E sad, da malo vidimo to muzicko putovanje, jer nam je ipak to nainteresantniji dio price. Roy Khan je jos uvijek na mjestu vokala, i njegovih visoko emocionalnih interpretacija nece faliti, a glas mu je jos uvijek kristalno cist sa kvalitetnim rasponom. Neke ce to razveseliti, no mene vise puta nazivcira. Jednostavno ne mogu zamisliti tog covjeka na stageu uz przenje distorziranih gitara, jedino ga mogu zamisliti kao pjevaca u nekakvoj opereti sa pretjeranim grimasama. Ne znam, mozda sam samo ja u pitanju, no kod Khana mi totalno fali neke snage i borbenosti, kako pristoji jednom vokalu power metal banda.

Kako svakom konceptualnom albumu treba uvod u pricu, tako i ovdje zapocinjemo slusanje sa uvodom Prologue. Kad smo vec kod uvoda, na albumu ih ima povise, tako da cete se svako toliko naci u situaciji slusanja intra i cekanja na slijedecu pjesmu. Nesto u stilu Blind Guardianovog Nightfall In Middle Earth, no po meni Epica tom albumu nije ni do koljena. Slijedi ga lijepa Center Of The Universe, no prava stvar dolazi tek sa Farewell, sa tipicnim ultra pjevnim Kamelot refrenom. Od ostalih boljih stvari na albumu su The Edge Of Paradise, sa odlicnim introm i muskim zborom, koji se srecom pojavljuje i u pjesmi, zatim A Feast For The Vain, lagano arapskog ugodjaja, i mozda cak najbolja stvar na albumu, III Ways to Epica. Tu je i odlicna stvar Snow, u kojoj ce moci uzivati samo vlasnici limited inacice. Album je inace prekrcan detaljima, kao sto su zborovi, violine, pa cak i cijeli orkestar, i raznim melodijama koje isti izvode u pozadini. Naravno, ima tu i gostiju, Luca Turilli je odsvirao jedan solo na pjesmi Descent, i Mari (?) koja je svoje lijepe vokale dala pjesmi Helena's Theme. Album je produciran od strane, sad vec legendarnih, Sasche Paetha i Mire, ljudi koji su producirali sve Rhapsodyeve albume, i probili se u jedne od najtrazenijih power metal producenata. Oni su takodjer za album napravili i orkestralne aranzmane, odsvirali dodatne klavijature i gitare, a na albumu je sudjelovalo jos 12-ak ljudi i Rodenburski orkestar, sto nas dovodi do znacajnijeg pitanja, tj. koj tu kurac uopce radi Kamelot? Jos uvijek vise volim bandove koji sami stvaraju svoju muziku, no mozda sam samo staromodan. Ovako imam feeling da sam sam dosao do Sasche i Mira s jednom melodijom, ubrzo bi imao odlican power metal album.

Well, kako god bilo, Epica je izvanredno djelo i zasigurno pruza mnoge sate, dane, i tjedne uzivanja, i smatram da je to Kamelotovo najbolje ostvarenje dosad. Enough said.