Kralj horror metala nas je napao s novim izdanjem! Ili ne? Ako idemo proanalizirati sam naziv albuma, mozemo doci do slijedecih zakljucaka: King Diamond pjeva, ali sa bandom Black Rose (wtf?). Sve to se odigralo pred 20 godina (aha!), i to je snimak s probe koja se odrzala jednu vecer (wtf again?!). No, da skratimo napetost, radi se o garaznoj snimci prvog Kingovog banda koja je prebacena i izdana na CDu.

Kao sto znamo, King Diamond je tokom godina skupio mnogobrojne fanove zahvaljujuci svojem impozantnom opusu, tako da samo njegovo ime na coveru ovog albuma garantira prodaju, i vjerujem da ce mnogi bez puno razmisljanja i bilo kakvog preslusavanja kupiti ovaj CD. Ali, OPREZ! King je u to vrijeme bio mlad i lud (malo vise nego danas), a uzori cjelokupnog Black Rosea se nalaze u velikanima hard rocka 70-tih, Deep Purple, Kanzas, Blue Oyster Cult, itd. Kad jos napomenemo da se poznati Diamondov falset ovdje tek razvija i pojavljuje se mozda 2-3 puta na cijelom albumu, fanovi ce dobro razmisliti prije kupnje. Sve u svemu, nekima ce ovaj album doci kao sokantna spoznaja o Kingu.

Kao sto sam spomenuo ranije, ovo je garazna snimka, tako da je cijeli peteroclani band sniman na 2 kanala, i kvaliteta zvuka je upitna, no ako uzmemo u obzir godinu snimanja i opremu koja je onda bila dostupna, rezultat je jednostavno izvanredan! Danas se na trzistu moze naci puno gora produkcija i snimka. Sto se tice tekstova, oni vec daju do znanja da King Diamond definitivno ima svoje prste u tome, no puno banalnije, jer je ocito tek kasnije razvio svoje tekstopisalacke sposobnosti. Teme su zrtvovanje djevica, ubojstva iz zabave i klasicna sotonisticka ispunjavanja slobodnog vremena. Cak su im i nastupi bili divlji, bacali su svjeze krvave svinjske glave u publiku, krv prolijevali po stageu i tako. No kad se to cuje umotano u Deep Purple stimung, sve to skupa djeluje smijesno. Pardon, histericno smijesno. No, sto se same muzike tice, tu postajemo ozbiljniji, jer Black Rose su pokazali da znaju baratati svojim instrumentima, i vjerujem da su nastavili s radom, imali bi neku buducnost na muzickoj sceni. Ima tu gitarskih dionica za koje bi danasnji demo bandovi ubili, a ni ostali instumenti ne zaostaju. Sto se tice vokala, tu nitko nema sto biti ljubomoran na Kinga, i da nije kasnije razvio svoj stil pjevanja, mislim da bi imao gadnih problema. Tu se nalazi i opaki Hammond, koji vise ide na jetra, no nekad se lijepo uklopi. Kako je ovo snimka s probe, tako smo na CDu dobili i ponavljanja pocetka stvari kad netko zajebe, cavrljanja izmedju pjesama koja su vjerojatno interesantna i nesto znace ljudima s poznavanjem Danskog jezika. Mi ostali smo nazalost zakinuti, i mozemo samo zbunjeno zuriti u liniju kad pocnu pricati i cerekati se.

Ako ste uspjeli prevazici sok da je King pjevao u Deep Purple style bandu, spustili kriterije i odlucili se poslusati garaznu snimku, i shvatili da su bili mladi i ludi, ovaj album ce vam ipak donijeti par sati uzivancije. Od dobrih stvari bi se mogle izdvojiti Doctor Cranium, sa zaraznim riffom i tekstom koji nagovijesta Kingovo kasnije stvaralastvo, zatim Kill For Fun, vise rockerska stvar s uzasnim Hammond pocetkom koji para usi, no nakon toga se pretvara u dobru rokacinu, i vise nego odlicni instrumental Soul Overture.

Ne znam koliko se isplati kupovati ovaj CD, no vjerujem da ce neki htjeti u svojoj kolekciji posjedovati nesto vise od sat vremena autorskog materijala prvog Kingovog banda. Sto se tice ostalih, preporucam preslusavanje ovog djela, a pogotovo ce biti edukativan mladim demo bandovima kojima ce povecati standarde, zahtjevnost svirke i aranzmana. Posto se ovaj album ne moze tretirati kao ostali albumi u recenzijama, tako je i ocjena dosta veca nego sto bi bila da se radi o studijskom albumu.