Samo jedan pogled na logo i crno-bijeli cover je dovoljan da skuzite u cemu su se specijalizirali ovi momci: neki bi rekli true, neki primitivni black metal. Svejedno, jer momci prase i vise nego solidno. Nakon sto krene prva stvar, DarkThrone-ovski zvuk gitare, spori, valjajuci, samo za BM-karakteristicni hladni riffovi i headbanging ritam, smijesak na licima svakog poklonika ovog zvuka je garantiran. Medjutim, takva spora tuga ne traje dugo - odmah se zatim dize ritam i to u blastbeat (iako mnoge primitivne BM grupe sviraju brzo, Koldrann je ipak za koju mrvu brzi i brutalniji). Do kraja ovog debi albuma cesto se izmjenjuju slow (koji znaju podsjecati na Khold) i high-speed dijelovi cime ovi Norvezani zadovoljavaju ukus svakog slusatelja. Obje te komponente imaju svoju draz, te zanimljivi riffovi (posebno jedan zvjerski, 'osjecajni' na drugoj stvari), ceste ritamske promjene, cvrsti ali ekstremni vokal (koji zna biti dominantan) pokazuju da je ovaj bend ipak puno vise od prosjecnog skandinavskog garaznog black benda koji zeli kopirati zna se vec koga. To pokazuje uspjesno stvaranje mizantropske atmosfere kroz apsolutno sve pjesme (osvjezavajuce dodje tu i kratki akusticni umetak) iako niti ovaj album nije u potpunosti cijepljen protiv monotonije. Takodjer, decki dosta pate na ritmicku podlogu - slusajuci prvu stvar primijetite zanimljiva bubnjarska rjesenja. Tu bih istaknuo par pocetnih i zavrsnih pjesama kao posebno dojmljive i reprezentativne za bend.

Kao i u svojoj beskompromisnoj glazbi, tako je ova cetvorka beskompromisna u pracenju one izvorne norveske black metal ideologije: odanost undergroundu te izjave da su svi (negdasnji) BM bendovi koji sada prodaju povece tiraze 'ne-true'. Koliko su to zaista njihovi stavovi, a koliko samo pracenje scene procijenite sami. Jos jedna interesantna cinjenica u vezi benda: zalaganje za izvorni, sirovi, originalni zvuk instrumenata. Nesto preciznije: sjecate se onih starih naljepnica u bookletu prvenstveno Roadrunner bendova "Stop the madness" protiv uporabe svih oblika droga? E sad, ovi momci rade parodiju na isto pokrecuci kampanju protiv uporabe triggera - 'Triggers ruin the life and happiness of millions. It must stop. We appeal in particular to the youth of today'. He-he! E sad, na ovom albumu njihov bubnjar pici blastbeatove kao zivotinja, bas me zanima kako ce to djelovati uzivo. A u to cemo se imati prilike uvjeriti kroz par dana jer ovaj sirovi bend nastupa kao headliner na koncertu u Dugom Selu 27.8. (vise iformacija na prvoj stranici Cmara!). Smatram da bi black metalci koji kukaju da se nista po njihovom pitanju ne dogadja u Hrvatskoj trebali svjedociti ovom underground nastupu jer ako su ovi momci jednako dobri kao i na ovom albumu, onda nam se sprema jedan vrlo dobar koncert.