Evo sta da vam kazem, album je cudo. A sad krenimo sa argumentacijom. Prvo rijec dvije o bendu, Korpiklaani, sto znaci Sumski Klan, je mladi finski folk metal bend. Osnovan je 2003 godine od strane gitarista Jonne Järvelä, koji je prije djelovao u bandu Shaman ( preteca Korpiklaania) ,a pratio je i Finntroll na turneji te im je svirao akusticnu gitaru i samanske bubnjeve. Postava Korpiklaania je kako slijedi:

" Jonne - gitara, vokal
" Honka - gitara
" Arto - bass
" Matson - bubnjevi
" Hittavainen : violina, jouhikko, frulice
" Ali - udaraljke

Kao sto mozete vidjeti, ovaj band uz klasicnu metal postavu (vokal, 2 gitare, bass i bubanj) ima jos dva clana benda koji sviraju instrumente za melodiju (Hittavainen) i ritam (Ali). Ovo dvoje obogacuju ionako saroliku muziku Korpiklaania. Album je sniman u BT-Powerhouse a producirali su ga Jay Bjugg i Pekka Tarnanen. Korpiklaani je potpisao za poznatu diskografsku kucu Napalm Records, za koju isto izdaju albume i Belphegor, Enthroned i Summoning.

No da prijedjemo na ono sto je zaista bitno a to je glazba. Cim sam stavio CD u player docekao me intro na frulici i violini, te odmah zatim odlican i zestok riff, te prilicno sirov vokal za takvu vrstu glazbe. Uvodna stvar se zove Wooden Pints, i kao sto joj ime kaze stvorena je za ispijanje pozamasnih kolicina piva, inace ova stvar sluzi kao intro cijelom albumu. Druga stvar, Before The Morning sun, pocinje nabrijanim gitarskim riffom koji zvuci kao klasicno djelo benda Dokken, no ubrzo taj riff zamjenjuje jedan laksi riff. U pjesmi sam uocio da decki ocito vole zvuk duple bass pedale, te ju upotrebljavaju na svim djelovima gdje je to moguce. Nemojte me krivo shvatiti, ovo zvuci odlicno. Uglavnom Before the Morning Sun je pjesma bas kao stvorena za nazdravljanje, a i sve pjesme su manje vise takve. Treca pjesma God of the wind, govori o covjeku koji je htio postati bog vjetra. Pjesma pocinje sa zgodnom i brzom melodijom pracenom duplim bassom. Kasnije se ta melodija pretopi u jedan malo agresivniji gitarski riff, i tu pocinje pjevanje. Na chorusu se taj riff opet vraca u pocetnu melodiju pracenu gitarom. I tako smo dosli do prvog iznenadjenja albuma. Pjesma With Trees je prva laganija stvar na albumu. Kako je pocelo nisam mislio da ce je uopce biti ali eto dosle su i laganice na red. Stvar ima jako dug i jako spor intro ( traje oko 2 i pol minute). Poslije toga slijedi malo brzi dio, ali ni on nije brz kao vecina stvari na ovom albumu. Tekst je, iako ga ima jako malo, odlican a govori o slobodi u divljini. Slijedeca stvar Pellonpekko je instrumental. Vesela i zivahna je te samim time u skladu s ostatkom albuma. Slijedeca stvar je You Looked Into My Eyes, koja je tekstualno ljubavna pjesmica, ali po muzici to sigurno nije tako. Kada bi pjesmu ocjenivao samo po muzici rekao bih da je tipu drago sto ga je zena ostavila. Eto jos jednog istrumentala, Hullunhumppa, koji je kao i Pellonpekko vesela i zivahna stvar, ali sa malo zescim gitarskim dionicama, te malo dubljim over-all soundom. Slijedeca stvar na albumu je Man Can Go Even Through the Grey Stone. Na ovoj stvari su gitare jako prigusene, a u prvom planu je frulica. Odlicna stvar, brza, energicna sa jako malo teksta koji se konstantno ponavlja. Pixies Dance, deveta stvar na albumu, je vjerojatno najbolje ostvarenje Korpiklaania na ovom albumu. Stvar je instrumental koji bas tjera na cupkanje nogom. Izuzetno ritmicna i brza, sa lako pamtljivom melodijicom koju cete fuckati satima nakon (dokazano). Definitivno thumbs up. Kao deseta stvar dolazi Joukse Sinä Humma, koja zvuci kao nastavak Pixies Dancea, i prema tome ne treba ga posebno opisivatji. Jedanaesta stvar na albumu je Crow brings the spring, koja ovaj dosadasnji ritam, koji je bio brz i poletan, mijena u nesto sporiji i melankolicniji. Tu album pocinje umirati i sve su ostale pjesme (cak tri) melankolicnije i mrtvije od ostatka albuma. Stvar Hegettömilta Hengiltä kao dvanaesta stvar na albumu mijenja ritam iz sporog i melankolicnog u skroz mrtvi ritam. To uopce nije ni cudno ako znamo da se stvar na engleskom zove From the dead people`s spirit. Shaman`s Drum kao predzadnja stvar na albumu, daje doduse mozda malo brzi ritam i melodiju, ali to jos uvijek nije na razini prvih 10 stvari (osim With Trees). Stvar generalno gledajuci zvuci dobro i definitivno vuce na Manowar (bar sto se gitara i bubnjeva tice, inace s Manowarom nema veze). I dosli smo do samog kraja. Mother Earth sluzi kao outro albuma, kako je Wooden Pints otvorila album prsteci energijom, tako ga Mother Earth zatvara nekom prikrivenom melankolijom. Po meni cinjenica da je ova stvar instrumental savrsneo odgovara zatvaranju albuma. Sve u svemu odlican album koji je svakako vrijedno imati u kucnoj kolekciji.

Album mogu preporuciti svakome kome se dopada brzina, poletnost, melodicnost. Album je po mojem misljenju savrsen za uporabu na pijankama jer zagarantirano dize atmosferu.