Pjevac Stratovariusa, Timo Kotipelto, ovih dana plijeni paznju na sebe, ali indirektno i na Stratovarius, svojim novim albumom Serenity. Samo ime albuma navodi na to da je Kotipelto veoma bezbrizan i sretan i to nam odmah postavlja pitanje, dali je to dobro za ovo izdanje ili nije. Prosli album Coldness nije bio nesto dobro prihvacen kod publike najvise zbog traljavog i nikakvog koncepta i recikliranim pjesmama koje su jedna do druge skoro pa iste. S time je uvidio da mu treba podosta vremena da napravi nove pjesme i album koji bi bio puno kvalitetniji i bolji od prijasnjih. U periodu izmedju prijasnjeg i ovog albuma dogodilo se puno pozitivnih stvari na njegovom glazbenom polju, Stratovarius se ponovo okupio, snimio je s njima jos jedan novi album, otvorio je svoju diskografsku kucu High And Loud Records, otvorio sam svoj muzicki studio... Sve te pozitivne stvari svakog covjeka bi potakle na daljnji rad na glazbenom polju, a to je znacilo i izdavanje albuma na kojem ce Kotipelto pokazati svu svoju muzicku velicinu. Kotipelto se spremao prilicno dugo, oko 3 godine i pjesme koje su nastale u tom razdoblju su puno bolje i imaju onaj efekt dugog preslusavanja.

Jaka sviracka ekipa se nije narocito posebno promjenila medju kojima se i dalje najvise isticu klavijaturist Janne Warman (COB) i basist Lauri Porra (Stratovarius). Vjerujem da ce neki koji se tek upoznaju sa solo karijerom Kotipelta samo zbog Janne Warmana nabaviti ovaj album. Inace Janne Warman je poznat kao veliki virtuoz na klavijaturama i njegovo umijece i znanje je najbolje pokazao na svojim solo albumima, no o tome necu ovdje pisati nego bacite pogled na arhivu recenzija. Od ostalih sviraca jako me iznenadio novi gitarist Tuomas Waionola cije je znanje veoma veliko i koji je isto tako ovdje jako zasluzan za dobar instrumentalni dio.

Novih deset pjesama na albumu su veoma dobre, stovise iznad mog ocekivanja. Kako sam prije napisao, period od 3 godine Kotipeltu je dobar optimalni razmak izmedju izdanja jer on moze napraviti prilicno dobar album ako se potrudi. Jednu od pjesama sa ovog albuma smo mogli cuti na singlici prije njegovog izlaska. Radi se o veoma dobroj i hitoidnoj stvari Sleep Well. Za nju je i snimljen spot koji u sebi ima inserte iz finskog trash filma Vares 2 na cijem su se soundtracku pojavila jos neka poznata glazbena imena. Pjesma je bila pravo iznenadjenje i kad sam ja prvi put cuo jako me zanimalo kako ce ostatak novih stvari zvucati. Prilicno zarazan refren, dobra instrumentalna podloga, veoma dobri Kotipeltovi vokali koje je jos bolje razradio i odlicna solo dionica usred pjesme dali su naslutiti da ce i album biti jako dobar ako se ovakva ili slicna strukutra bude nalazila u njemu. Naravno pokazalo se da je on zapravo jos bolji i zanimljiviji nego sto se to cini. Nakon nekoliko uzastopnih preslusavanja dade se uociti kako je veoma veliki trud ulozen u njegov nastanak. Ritam sekcija koju krase basist Lauri Porra i bubnjar Mirka Rantanen (Warmen) u kombinaciji za ubojitim solazama i melodijama od strane Janne-a i Tuomasa zaokruzuju cijelo izdanje i daju mu veoma visoku intrumentalnu ocjenu. Dobri i visoki Kotipletovi vokali i zarazni refreni vise ne podsjecaju na Stratovarius i oucljivo je da je Kotipleto uspio stvoriti svoj stil pisanja glazbe. Osim tipicnih power/heavy pjesama naslo se je i mjesta za dvije balade na kojima ima i dosta akustike sto je veoma pohvalno jer daju jednu svjezinu i raznovrsnost. Radi se o prvenstveno o pjesmi After The Rain sa veoma dobrim tekstom ljubavne tematike i zadnjoj polulaganici Last Defender koje su po meni highlight-ovi ovog albuma.

ve u svemu ovaj album nudi mnogo noviteta u Kotipeltovom radu stoga oni koji misle da ce se razocarati mogu slobodno odahnuti. Kotipelto je pokazao svoje umijece pisanja i skladanja pjesama i stoga ovaj album preporucujem svima a narocito onima koji su zeljni dobrog i kvalitetnog metala.