Bilo tko, tko se usudio ma i na najkraci trenutak pomisliti (ili nedajboze ponadati se) da ce brodic zvan Krisiun promijeniti svoj glazbeni kurs koji drzi vec 13 godina nece imati pravo na milost pred death metal krvnikom koji ce kao kaznu izreci dozivotno slusanje albuma "Works of carnage". A svima onima koji nisu navikli na furiozni non-stop blastbeat death metal koji cijedi ova brazilska trojka znat ce da su vjecno prokleti. Jer brodic nastavlja drzati kurs koji su odredila ova tri metalna brata. Ako bi i govorili o nekim promjenama u odnosu na ostale albume onda se one ne bi odnosile na glazbeno uvjerenje vec na jos bolju prilagodbu stilskog izrazavanja koja bi potencirala agresivnost ove glazbe.

Podsjetimo se: prijasnji album zvan "Ageless venomous" prezentirao je bend koji vise nije mogao napredovati kroz povecavanje brzine te se okrenuo usavrsavanju tehnicke strane glazbe: bolji rad gitare, bizarnije solaze, zahtjevniji rad bubnjeva osim blastbeata itd. Sve to bilo nam je upakirano u (za njih) poduze pjesme (cetiri, pet, sest minuta) te prikladnu produkciju. Iako je bend za ovaj album najavljivao da nece biti ponovno produciran u Brazilu, dogodilo se to da je albumu prikladan zvuk ponovno podaren u njihovoj domovini pod palicom Pierre-a Remillard-a koji nije nepoznat ako se govori o produkcijama brutalnih death metal bendova: Cryptopsy, Kataklysm, Gorguts itd. buduci da je i sam gitarist u bendu Obliveon. Profesionalan i klinicki cist zvuk ovog albuma vise naglasava brutalnu primitivnost glazbe no sto pokusava potencirati tehnicku savrsenost ovog benda sto se pokusalo napraviti na zvuku prijasnjeg albuma. I dobro da je tako, iako mi ovdje fali dodatno mastan zid gitara. Na ovom albumu mozete povuci paralelu izmedju razlicitih produkcija iz prve ruke jer je bonus track (ogranicen samo za europsko trziste) They call me death dodatno snimljen sa drugim producentom - ovdje zvuk nije toliko ostar; vise je tup i sirov ali je zato zvuk ritam gitare upravo nemilosrdan i deset tona tezak. Tko zna kako bi album zvucao da je u potpunosti snimljen u toj produkciji...

Posebno za ovaj album bend je prilagodio brzinu pjesama: stvari su postale krace, vecinom dvije i tri minute trajanja sto daje eksplozivnost i energicnost pjesmama, riffovi i glazbene teme se ne ponavljaju u nedogled vec su stisnuti u to kratko vrijeme trajanja. Mudar i efektan potez! 90% osnovnog ritma pjesama i dalje je blastbeat dok ostatak popunjava neprekidna dupla-bass pedala i prijelazi. Uz cesto dominantne bubnjeve ide i ritam gitara za koju smatram da je na ovom albumu mogla otprasiti par vise pamtljivih i efektnijih riffova sto se ipak nadoknadjuje sve boljim solazama i tehnickim temama. Vokal i dalje ostaje zastitni znak benda: lako prepoznatljiv, dojmljiv uz pracenje bas-gitare koja se moze nazrijet u produkciji. Moji favoriti: prva Thorns of heaven koja je spojena sa introom, nesto razvijenija stvar u odnosu na kratke sljedece koja pokazuje kako se to radi u brutalnom death metalu, naslovna Works of carnage zbog dobrog rada ritam gitare sto isto vrijedi za Ethereal world, po meni jako dobra obrada Venomove In league with satan transformirane u standardnu Krisiun furiju te spomenuti bonus They call me death koja je u sredini nesto vise ritam orijentirana odlicnim radom i prijelazima bubnjeva.

Stvari koje smetaju na ovom albumu su kratki kvazi-instrumentali War ritual (neki polu-intro ili polu-bubnjarski solo?) i Shadows (gitarist Moyses moze i bolje od ovog prezentiranog). Ako su te stvari imale funkciju kratkog predaha oda je to vrijeme moglo biti utroseno i bolje. Isto vrijedi i za outro zvan Outro. Kada malo bolje pogledam, to su tri stvari koje su visak, plus jedna obrada te bonus pjesma samo za europsko trziste. To znaci da na kraju ostaje osam kracih pjesama. Ne bih htio sada raditi neku famu od toga jer ovo je ipak brutalni death metal i sumnjam da cete nakon ovih 35 minuta zaliti sto album ne traje sat vremena he he. Taj krnji tracklist dojam popravlja ukljuceni video clip za stvar Murderer. Ovaj jednostavan spot je poprilicno efektan jer prikazuje momke u nekom skladistu u akciji na instrumentima i prava ih je uzivancija gledati kako savladavaju instrumente iako sumnjam da bubnjar Max i na koncertu prasi duplu-bass pedalu u vojnickim cizmama kao sto to radi na spotu.

"Works of carnage" je zasigurno bolji od svog prethodnika "Ageless venomous". Ipak, imam osjecaj da Krisiun pocinje tapkati na mjestu. Sto se jos da unaprijediti kada su glazba te prateci unholy tekstovi usavrseni? Ovdje ne pricam o nikakvoj 'major' promjeni vec o osvjezenju. Npr. brazilski bend Rebaelliun koji je razvio svoj 'stil' na ocitoj imitaciji Krisiun-a na mnogo mi mjesta zvuci bolje od originala upravo zbog tog daska svjezine. Takodjer smatram da bi ovaj nadareni bend mogao iskoristiti svoju rastucu razinu tehniciranja tj. savladavanja instrumenata na jos bolji nacin izlazeci iz upotrebljavanja/skladanja predvidljivih tehnickih prolaza. Malo manje organiziranog kaosa ne bi bilo lose. Zanemarivsi sve receno, ovaj bend je pokazao kako iznimna zestina i osjecaj za red logicno idu zajedno te ce ovim albumom oduseviti sve svoje fanove te ljubitelje beskompromisnog death metala. Ipak, za mene njihovo najbolje izdanje i dalje ostaje "Apocalyptic revelations".