Ajmo utrljati jos malo soli na ranu svim mrziteljima etiketiranja glazbe tako sto cemo okarakterizirati debi album talijanske postave Kult kao 'war black metal'. Iz cisto'prostog razloga tekstualne tematike koju obradjuju i prilicno efektnog layouta CD-a (iako cu uvijek napomenuti kako je fascinantno da takvi bendovi dolaze iz zemalja koje vec podosta vremena nisu osjetile pravi rat na svojoj kozi - i na ovoj zadnjoj rijeci se nalazi kvacica da ne bi pomislili da se radi o nekoj zivadi :) ). Voditelj tog zanra je vec podosta vremena legendardni Marduk, ali izjednacavati glazbu spomenutog svedskog i ovog talijanskog benda bilo kao pomijesati Majku Terezu i Mariju Tereziju. Neoprostivo.

Nejjednostavnije receno - Kult je primitivni black metal s odlicnom produkcijom. Zvuci kontradiktorno? Naravno. Ali fino pase, moram priznat. Ovaj puta svi oni koji su kategoricno odbijali poslusati bilo kakvu krlju izvlaceci se na nedovoljno dobru produkciju su upravo ostali bez osnovnog argumenta, dok sva pacurlija uzivljena u garazne snimke na TDK kasetama ovaj puta cak mogu i razaznati da netko zaista svira svoje instrumente. Ali ajmo se vratiti jos jedan korak ranije. Naslusao sam se puno metala, ali s primitivnim BM-om sam uvijek imao problema: Naime, nisam znao razlikovati nesto 'prejebeno' od 'manje jebenog' u tom zanru. It all sounded the same. Mislim, neki deckici se mazu farbama, pokusavaju ispasti buntovni u svojoj srednjoj skoli i jos na to dodajte 'satan' tekstove i cirkus je sluzbeno dosao u grad. I upravo zato, odmjereni black metal ovih Talijana ima svoju draz - izbjegava najvece kliseje zanra i pokusava prezentirati promisljeno napisane pjesme kvalitetnom produkcijom.

Da, pjesme su promisljene. Nije to nista lose. Struktura i samim time ritam su vrlo odmjereni. Nema forsiranja brzine - zna se kad ide speedy dio, a kada se smiruju duhovi. Uzalud cete ovdje ocekivati iznenadne breakove i adrenalinske napade. Umjesto nepredvidljivog, dobivate odmjerene pjesme u kojima se mijesa vise atmosfera odjednom, vise ritmova i dovoljno solidnih riffova. Eh da, riffovi. Buduci da se radi o black metalu, jedino po cemu se pjesme razlikuju i isticu jedna od druge su po kvaliteti riffova. Fala komu vec, Kult prenosi slusatelju dovoljno dobre rifaze upotpunjene pametno postavljenim bubnjarskim fill-ovima. Ipak, ne ocekujte furiozne blastove i ne-znam-kakvu duplu bass pedalu - koliko god produkcija bila kristalna, songwriting se drzi osnova primitivnog blacka: pokoji creepy akusticni ulet, vrlo jednostavni tupa-tupa ritam i dominirajuci rad gitare. I za kraj, solidni (ali nista vise!) vokali sa linijama koje tek povremeno imaju smisleni 'pattern'. Ako budete slusali CD, posebno obratite pozornost na spore dijelove - upravo u njima lezi snaga ovog benda: spori headbanging ritam upotpunjen standardno 'visokom' gitarom prenosi vise black atmosfere no 'allready heard' brzi dijelovi. Vrag primitivnog blacka lezi u sporom, narode :) .

Eto napokon jednog talijanskog benda koji poboljsava rejting metal scene iz zemlje koje dolazi. A takvi su stvarno rijetki. Dakle - kilometrima daleko od iceg novog i inovativnog, ali decki se barem trude finom produkcijom na kristalan nacin prezentirati svoje stvari od kojih se, recimo, naslovna stvar 'Winds of War' ili 'Darkness Return' zaista isplati pokusati. Ali da ja ne glabam u prazno, momkovi ubrzo sviraju u KSET-u gdje sami mozete zakljuciti o njihovoj (ne)kvaliteti.