Iz Finske u kojoj trenutacno buja gothic/heavy scena dolazi nam nova varijacija na temu, Lullacry. Oni koji imalo prate tu scenu vidjet ce da je taj bend po glazbenom izricaju blizu HIMu, The 69 Eyes, Sentenced... Jedina bitna razlika izmedju Lullacry i drugih bendova je Tanya, koja svojim glasom, a bome i stasom (vidi cover) cini bend malo prepoznatljivijim u svijetu metala. Pri ovom zenskom gothic/heavy pjevanju barem se ne dosadjujem slusajuci pjevace koji pokusavaju biti Peter Steele ili Andrew Eldritch. Njeno pjevanje bas i nije savrseno i trebat ce jos puno palente da dosegne razine Liv Kristine ili Anneke, ali pretpostavljam da joj to mozda nije niti namjera.

Glazba je producirana tako da se sto vise "napumpaju" gitare i to joj daje dosta energije, a zajedno s Tanyinim pjevanjem to cini zaraznu kombinaciju od jedanaest pjesama koje se nalaze na ovom albumu. Pjesme variraju u trajanju izmedju tri i cetiri minute (vjerojatno kako bi se sto vise vrtile na raznim tv i radio postajama), a to zajedno sa cjelokupnim imageom benda mirise na "komercijalu". No, posto je "komercijala" vise nego relativan pojam o tome vise ni rijeci. Izuzetno pitka glazba iznenadjujuce uspjeva zadrzati slusaoca kroz cijeli album, a nije rijetko da se album poslusa i nekoliko puta za redom.

Sto se tice pjesama, istice se Embrace Me vrlo dobra uvodna pjesma, vjerojatno i najzesca na cijelom albumu, sa masom dobrih rifova i dobro ukomponiranim klavijaturama, pogotovo za vrijeme refrena. Naslovna Be My God ima uzasno zarazan refren koji ce slusaocu ostati cijeli dan u glavi, gitare, klavijature... u potpunosti podredjene pjevacici, prava pop metal pjesma. Emocionalnija Pain, Walk With Me kao i Be My God ima isti "problem", refren koji osvaja. Najbrza pjesma na albumu je Thorn Of The Rose, debelo podsjecajuci na glam-rock bendove poput Mötley Crüe, Poison... iako sa daleko zescim rifovima.

Posto se ovakva glazba vrlo lako moze svidjeti i ne-metalcima (dokazano) ostaje mi nada da cu jednog dana i nesto ovakvo slusati u bircevima ili gdje sve ne, a ne samo hip-hop i ine nusprodukte glazbene industrije. Za kraj treba samo reci da Lullacry uopce ne donosi nesto novo, originalno, ali je vise nego zabavan predah izmedju slusanja "zahtjevnijih" bendova.