Slovenski bend Magus Noctum svojim prvim albumom "Guardian of the Desert" na scenu izdaje solidan black metal album na kojem se nalazi par odlicnih pjesama koje, iako ukljucuju standardnu i isprobanu BM shemu, znaju oduseviti od pocetka do kraja. Ali idemo redom.

Izuzmemo li intro i outro na albumu ima 9 pjesama koje ne karakterizira toliko agresivnost i brzina (iako i nje naravno ima), vec vise jednostavne klavijature koje pokusavaju stvoriti nesto dublji, epski feeling. Tu bih obavezno dodao da se u klavijaturama osjeca mnogo utjecaja istocnih melodija posebno na stvarima King of the Desert Dawn i 1001 Star, gdje me doticni sint i cijela tako stvorena atmosfera podsjeca na bendove tipa Shining of Kliffoth. Neobicno, ali gitare na albumu vrlo rijetko granice sa black metalom, visu su jedan cvrsti death metal koji cak kroz poneke istancanije polu-melodicne dijelove i jednu ponosnu solazu (sve na stvari Towards the Emerald Light) naginju heavy metalu. Sam vokal, iako dobiva prolaznu ocjenu, nije me impresionirao jer nema osobnost niti black metal prodornost, ali ovdje informacija da je doticni vokalist Gorr napustio bend dok je gitarist preuzeo vokale. I na kraju sto se bubnjeva tice, ovdje ne nedostaje niti blastbeatova niti sporijih dijelova dok sam zvuk albuma nije nista revolucionarno, ali je ipak nesto iznad demo snimki i zadovoljavajuci s obzirom na bend koji se sam financira.

A sada nesto o stvarima koje nose ovaj album i koje su mi stvarno dobro sjele: pocinjemo sa After Many Aeons koja pocinje izravno brzim blastbeatom dok me se ovdje najvise dojmio melankolicni refren potpomognut klavijaturama i neobicni gitara pred-refren. Efektno! Slijedi najbolja stvar na albumu Ageless Dreams u kojoj se stapaju fini akusticni prolazi, brzi ritam, napokon black metal riffovi i opet jednostavna ali detaljna sint-melodija koja nosi i ovu pjesmu. Zatim tu je The Run koja zna pozitivno iznenaditi sredisnjim melankolija riffovima koji su stvarno prva liga. I pred kraj dolazimo do Towards the Emerald Light koja je sa svojih vise od 6 minuta trajanja najvise epska stvar na albumu i spada svojom raznovrsnoscu u prvu klasu: sint se prebacuje na nekim mjestima u klavir dok po prvi puta nailazimo na nesto detaljniji rad gitare (solaze, melodije) sto nije oznaka ostatka albuma. Ostale pjesme se sve uklapaju u koncept ali ipak mi nemaju 'ono nesto' tj. riff ili melodiju koja bi posebno istaknula pjesmu (npr. Mountains of Triglav se temelji na milijun puta isfuranom sint prolazu, dok me npr. Kings of the Desert Dawn jednostavno ne moze dojmiti).

Dakle, ako vas zanima undergorund black metal, a dosta vam je bendova koji pokusavaju sokirati svojim imageom, provokativnim tekstovima i koji zele nametnuti nekakvu politicku i ideologisticku poruku (ne zelim sad spominjati imena, ali ima ih dosta u undergroundu), predlazem vam Magus Noctum koji ce vam prezentirati jedan raznovrsni black metal gdje ne nedostaje epike, brzine, klavijatura i melankolije. Kul stvar! Za dodatne informacije o ovom bendu bacite vju na intervjue i live reporte.