Mahatma je svojim prvim albumom "Motorpeople" iz 2002. godine zasjela na tron HR alternativne rock scene. Album se kvalitetom mogao mjeriti cak i sa vecim svjetskim bendovima i uvijek sam rado posjecivao njihove koncerte. Dvije godine kasnije, s dolaskom Jane i Igora (vokali) izdaju EP "format c:" na kojem se nalazi pet pjesama i tri spota, snimljena u VTV-Vara¾din. Dolaskom novih clanova doslo i do promjene u soundu u vidu nu-metal orijentiranih riffova i naravno izmjenama muskog/zenskog vokala.

EP otvara sedam i pol minutna Analog Thoughts In Digital World . Uvod u pjesmu sadrzi neodredene zvukove proizvedene na gitari s gomilom efekata (ovo je vec postao Eugenov trademark) koji se polako prelamaju u odlicne riffove (ovdje se primjecuje lagani utjecaj Deftonesa). Stvar je ko stvorena za pocetak albuma i vjerujem da ce biti odlicna za uvod u koncert. Novi vokali su ovdje samo u pozadini, kao Drazenov backup. Pjesmu zatvara outro na bubnjevima i kongama koji odlicno zvuci, ali je malo predug. Slijedi odlicna Visitor s odlicnim refrenom gdje do izrazaja dolazi snaga Drazenovog i Igorovog vokala, dok se Janin vrisak nazalost cuje pretiho. Vrhunac EPa dolazi na sljedecoj stvari Let Life, koja je meni osobno jedna od najboljih Mahatminih stvari uopce. Ovdje vrijedi stara narodna: najbolje stvari su i najjednostavnije! Bez puno nepotrebnog kompliciranja s odlicnim, pamtljivim refrenom. Idealna za izvodenje uzivo i jedina stvar koja bi se stilski mogla uklopiti u "Motorpeople". Ljubiteljima prvijenca ce ovo bez puno razmisljanja biti apsolutni favorit ovog EPa. Nakon ovog niza odlicnih stvari ocekivao sam i nastavak u slicnom stilu, ali nazalost slijedi razocaranje. Pjesma Assimilation Of Art i nije toliko losa, kolika je razlika u stilu izmedu nje i Let Life . Puno bolji efekt i veca ocjena EPa bili bi postignuti da je Let Life na poziciji broj 2, a Visitor 3. Ovu pjesmu necu puno komentirati jer imam dojam da je glazbeni dio dosta potegnuo korijene u Rage Against The Machine. EP zatvara prosjecan outro Spring Of Emotion, koji ne nudi nista posebno zanimljivo i novo. Drugi dio EPa cine tri video spota snimljena uzivo u b/w tehnici. Steta sto su snimljeni na malom prostoru i bez publike koja bi im dala poticaj da uklone staticnost. Posebnu paznju plijeni odlicna stvar Death And Brother Dream za koju je velika steta da se ne nalazi u audio dijelu EPa, jer ce vecina ljudi zaobici spotove i stvar ce proci relativno nezapazeno sto nikako ne zasluzuje. Izmjene lagane svirke na kiticama i zesce na refrenu se pretvaraju u zestoki finale koji ce do izrazaja doci uzivo jer vas jednostavno tjera na kretanje. Ostale dvije stvari su izvedene priblizno isto ko i na albumu/EPu, tako da nema potrebe posebno ih komentirati.

EP je sve u svemu dobar, ali prostora za poboljsanja itekako ima. Vec sam ranije naveo da bi mala izmjena u poretku pjesmi vec dala veliki plus, a puni uspjeh bi bio postignut ubacivanjem Death And Brother Dream u audio dio i malo vise mastovitim omotom cd-a. Decki (i cura) pokazuju da imaju ideja i potencijala za izdavanje jos jednog fenomenalnog albuma koji ce im dozivotno osigurati poziciju na vrhu HR alt. scene (a mozda i otvoriti put u vanjski svijet), ali niposto si ne smiju dozvoliti kopiranje tudih stilova i riffova koje se jos na EPu moze naci. Ovaj materijal toplo preporucujem svim fanovima grunge, post rock i nu-metal scene, jer ce svatko u njemu naci nesto za sebe.