Ipak je "Panzerdivision Marduk" bio samo jedan uspjesan eksperiment! Ovo 'uspjesan' kazem jer je album dobio pozitivne reakcije iz cijelog svijeta. Dok 'eksperiment' navodim zbog cinjenice da se Svedjani ovim izdanjem vracaju zvuku sa "Nightwing" albuma.

Dakle, nije cijeli album baziran na izljevima agresije koji dovode do granice ljudske izdrzljivosti, nego i na sporim, doomy stvarima koje stvaraju posebnu atmosferu. Bas ta karakteristika cini ovaj album posebnim.

Album otvara "Ars moriendi", kratki, lijepi instrumental koji je ugodno osvjezenje od svih onih klavijaturnih/sintisajzerskih/opernih/ne znam vise kakvih uvoda koje prakticira vecina danasnjih metal bandova.

Kao sto ste vec i zakljucili, svih deset pjesama se mogu jasno razdvojiti u dvije skupine: brze, tipicno mardukovske stvari, kao sto su "Azrael", "Death sex ejaculation" (zakon naziv, zakon pjesma), "Obedience into death", "Jesus Christ...sodomized" (hit u stilu "Slay the nazarene") te spore, efektne pjesme od kojih bi izdvojio "Funeral bitch", "Gunimers end" (lijepa gitarska tema stvara depresivni ugodjaj), "La grande danse macabre" (osamminutna stvar koja se bazira na na nekoliko odlicnih riffova; djeluje hipnotizirajuce) i dr.Mozda ce neki smatrati da takav tip pjesama nije Marduk sto je netocno jer se u svakom trenutku i tonu prepoznaje black ugodjaj.

Jos bih spomenuo da je ovo njihova do sada najbolja produkcija proizasla iz (vec mi je dosadilo spominjati) Abyss studija. Vokali dominiraju, gitare su masivne i jasno se cuje fini rad bassa.

Ipak, imam jedni zamjerku i to ne glazbi, nego Fredrikovu bubnjanju. Imam osjecaj da pri brzim dijelovima konstantno provlaci jednaku sablonu bubnjanja kroz nekoliko zadnjih albuma. Ali to ne umanjuje njegovu vrijednost velikog bubnjara.

Ono sto ste ocekivali od novog Mardukovog albuma, to ste i dobili - vrhunski black metal. Zato zaplesite i vi ples smrti.