Mastodon je tipicni bend americke diskografske kuce Relapse koja je u povijesti metala ostavila i jos uvijek ostavlja poveliki grind (Nasum, Benumb, Mortician) i death metal (Nile, Dying Fetus) trag. Ipak njihova specijalnost su neobicni bendovi koje je tesko kategorizirati: Burnt By the Sun, Today is the Day, High on Fire, Soilent Green, Neurosis, Mastodon. Ma koliko te grupe zvukovno na prvi pogled bile razlicite, sve njih povezuje istaknuta noise crta u glazbi koja je, po mom misljenju, uvijek nailazila na bolji odaziv na americkom no europskom tlu koje je vise orijentirano tradicionalnom metalu. Osnova Mastodon glazbe je bas taj noise-core iako se utjecaji death metala pa cak i grinda ne mogu poreci. Ova postava nastala je kao rezultat izlaska Bran-a Dailor-a i Bill-a Kelliher-a iz postave Today is the Day. Cetvorka je do sada izdala samo jedan (ali vrijedan) mini album "Lifesblood" ciju recenziju mozete naci u arhivi recenzija.

Zelim odmah napomenuti da noise zaista nije moja stvar, pomalo zazirem od takvih bendova. Ali ako bih vec morao birati slusati jednu od tih grupa, moj izbor bi uvijek bio upravo Mastodon zbog jedne doze velike dinamicnosti i rascjepkanosti glazbe, neobicnih noise-riffova, uvjezbanosti svih glazbenika a posebno bubnjara i nezaziranja od brzih prolaza. Upravo zbog tih elemenata taj mini-CD mi je jako dobro sjeo.

"Remission" je dostojni nastavak "Lifesblooda" uz cinjenicu da ima manje neocekivanih izljeva brzine pracenih divljim izopacenim riffovima koje smo mogli naci na prijasnjem minicu. Ono sto prvo upada u uho je da je glazba dosta tehnicki potkovana - posebno odlican bubnjar nikada ne daje odmora, prijelazi su stalni i nepekidani, decko se zasigurno dosta naradi na koncertima. Tu zatim idu ti noisecore te death metal riffovi dobro ukomponirani u pomalo sludge-produkciju praceni izraubanim nenametljivim vise hardcore no death metal vokalima iako na kraju nisu dominantno niti jedno niti drugo. Nadje se tu jos i dosta groova, izrazito rokerskih solaza, nemelodicnih melodija koje na prvo slusanje zvuce krivo odsvirano, ubacivanja brzine kad se to najmanje ocekuje. Ipak, ono sto najvise cijenim na novom albumu su smireni akusticni dijelovi kada napokon i bubnjevi smiruju strasti i pusta se cisti feeling sa uzice: to je slucaj recimo sa vecim dijelom stvari "Ole' Nessie", odlicnim prolazima na "Trilobite" te na vrhunskom zavrsnom instrumentalu "Elephant man" sa pazljivim solazama i lijepom reflektivnom 'ovo je kraj' atmosferom - ti dijelovi kao da su namjerno ubaceni radi stvaranja izravnog kontrasta normalnim agresivnim dijelovima koji prevladavaju Mastodon zvukom i koji znaju negativno utjecati na zivce bas zbog te nestabilnosti i nedostatka cistog stabilnog ritma.

Sto jos reci? Ovaj bend je konstantno na turnejama, hvali ih se na sva usta sto posebno vrijedi za njihove live nastupe, decki su dobili dosta nagrada, ali bend ipak nije za svakoga. Oni koji vole ovakav stil glazbe prepoznali su svoje fetise u recenicama prije i zasigurno imaju vec nesto od Mastodona. Ovaj album je dostojan nastavak "Lifesblooda" ali ipak mi nedostaje vec spomenutih furioznih brzinskih dijelova i par vise dojmljivih pjesama. Zato bod manje.