Slusajuci novi album Melechesha 'Emissaries' ponovno sam se zapitao zasto nasi hrvatski, odnosno, da budem jos precizniji, priobalni mediteranski black ili gothic bendovi ne sviraju glazbu poput ovog odlicnog, specificnog black metal benda? Zasto ne daju dio svoje glazbene tradicionalne etno kulture u svoje metal izricaje, vec svi nastoje biti kliseizirani, kao jedna linearna vojska anglosaksonske i vikinske ostavstine? Cinjenica je da ne zivimo u Norveskoj vec u Hrvatskoj, toploj kontinentalnoj i mediteranskoj zemlji. To su odavno uvidjeli i na vrlo ispravan nacin kapitalizirali bas bendovi poput izraelskog Melechesha , grcki Rotting Christ , portugalski Moonspell , rumunjski Negura Bunget ili Melecheshovi sunarodnjaci Orphaned Land , na primjer. I sto su time dobili? Naime, tim pristupom glazbi definitivno se dobili identitet i razlicitost u odnosu na scenu, a i kvaliteta detalja dolazi do veceg izrazaja. Da ne bi bilo nesporazuma, neosporan je utjecaj Skandinavaca, to je ono sto upravo zelim i kazati jer su oni bas ovakvim stavom stvorili vec sada poznati brand. Medjutim, tradicionalna kultura pojedinog naroda ostavlja toliko manevarskog prostora za kreativnost pojedinca u odnosu na ostale, posebno tog etnoloskog i njemu bliskog, da je naprosto steta tu etno glazbu ne iskoristiti. To bogatstvo mi neosporno imamo.

Dakle, Mediteran na najnovijoj Melecheshovoj ploci 'Emissaries ' naprosto neodoljivo mirise na sve strane. Itekako se to primijeti, posebno nekom tko, poput mene, na njemu i zivi. Jeruzalemski blackeri su se vratili na scenu sa izvrsnom, meni osobno najboljim albumom do sada. Iako o 'Djinnu' i 'Sphynxu' imam visoko misljenje, ovaj me je naprosto odusevio. Poprilicno svijetla produkcija, narocito gitare i bas, neodoljivo podsjecaju na produkciju zadnjeg Enslaveda . Glavna osovina i vodja benda Ashmeidi kazao je da je s snimanjem bilo velikih problema i da je prvog producenta Attiea Bauwa morao otpustiti jer je ovaj zadatak odradio nemoguce lose. - Novi producent Dennis Koehne je zvuk doveo do ovog sto je pred vama, ispricao je u jednom interviewu Ashmeidi .

Album, dakle, zapocinje furiozno dobrom pjesmom Reberith Of Nemesis koja slusatelja naprosto ostavlja bez daha; koncept, ideja, realizacija i aranzman skladbe protagonistu vrlo slikovito vode mnogim predjelima pustinjske i mediteranske zemlje. Koristili su Melechesh u tekstovima na proslim albumima, a jos uvijek i koriste, bogatu ostavstinu Mezopotamije pa se bozica kaosa, Tiamat - ne onaj Edlundov svedski - ucestalo spominje u ovoj sedmominutnoj pustolovini kao jedno od glavnih lica. Ista sumerska liricna tematika, kako i samo ime pjesme kaze Ledders To Sumeria , ispreplice se s blackerskim i death riffovima, a koju kao i Rebirth Of Nemsis karakterizira nesto potpuno novo u zvuku i dosad ne odsvirano u njihovoj pjesmarici. Naime, ljepljivo glazbeno melodicni refreni, pojacani bas bariton kor vokalima na momente odusevljavaju, jednako onako kako to rade vec spomenuti sunarodnjaci Orphaned Land ili pak Therion . Ti su momenti, medjutim rijetki i vrlo dobro dozirani, bez velikih pretjerivanja. Za pohvalu, definitivno. Novina se ta da cuti jos u vrlo dobrim pjesmama Double Helixed Sceptre i Touching Of Spheres Of Sephirot , dok su numere Deludged Of Delusion Dreams i Sand Grain Universe manijakalno brze. Pjesme Gryoscope i Emissariers And The Misterium Magnum , uz prve tri navedene, su najvise mozda ono sto sam htio kazati u uvodu ovog teksta - uresene etno folk ornamentima mediteranske i istocnjacke kulture. I naravno, najupecatljivije je za osjetiti taj utjecaj u glazbenom predahu kojeg Melechesh stuje u zadnje vrijeme, potpuno cistoj mediteransko arapskoj instrumentalnoj temi Leper Jerusalem . Sve nabrojeno na kraju moze nositi samo opisno odlicnu ocjenu.