Melechesh - ekstremni izraelski metal bend koji vise ne djeluje u Izraelu svojom interesantnom/inovativnom glazbom 'natjerao' je metal medije da za objasnjenje svojih izlucevina izmisli totalno novi prisivak - mezopotamski metal, sto sama postava svim srcem prihvaca. Jer time bend, ne samo da dobiva dodatni bonus zbog egzotike, vec i glasi kao jedan od inovativnih bendova u zestokom metalu, cime se danas moze podiciti sve manje bendova, koju god glazbu svirali.

Melechesh mozda danas zvuci kao malo poznato ime koje se bez problema moze utopiti u rijeci slicnih imena. Ipak njihova glazba govori totalno suprotan jezik - profesionalno napisane pjesme sa pametno ukomponiranim istocnjackim elementima, kompleksnim tekstovima, mocnom produkcijom te grandioznim artworkom - sve to istice ovaj bend iz prije spomenute rijeke te mu bez problema omogucava izdizanje iznad povrsine. Cetvroku cini: trojka iz Izraela koja ipak nema preduboke korijene u doticnoj zemlji - potomci doseljenika od nedavno su ponosni stanovnici Starog kontinenta bez spona sa prijasnjom zemljom. Cetvrti clan na prvi pogled ne pase u kompoziciju - bubnjar Proscriptor (iz americke black/thrash postave Absu) ali je svojim sposobnostima kao stvoren za, mozda i najzahtjevniju ulogu na albumu - ritam.

Da, Ashmedi (gitara, vokali), Al'Hazred (gitara) te Moloch (bass) na prvi pogled vise i nisu povezani uz bivsu domovinu... ali samo na prvi pogled. Istocnjacke melodije pretocene u detaljne, virtuozne gitarske riffove i melodije predstavljaju okus Istoka iz prve ruke. To ne bi bilo nista posebno da iste nisu uklopljene u jos jedan, rekli bi i presudan, element istocnjacke glazbene kulture: ritam. I bas tu svo umijece bubnjara Proscriptora dolazi na vidjelo: razliciti leprsavi arapski ritmovi vecinu vremena drzani u srednjem ritmu cine glazbu poletnom i autenticnom. Kad smo kod autenticnosti: daf, darbukka i riqq su originalne srednjoistocne udaraljke, a saz zicani instrument - svi na ovom albumu odsvirani od strane clanova ekipe. Vec je receno da se stvari drze vecinom u srednjem tempu, istocnjacki riffovi i ritmovi su glazbena osnova do u sitnicu razvijenih pjesama. Ipak, glazba sadrzi i black metal feeling - par originalnih riffova, pistavi vokal Ashmedija, okultni tekstovi obogaceni sa, kako oni kazu, 'vast desert and cosmic influence' (i time normalnoj raji nerazumljivi). Jedina stvar koja se istice od ostalih ritmom je furiozna Annunaki's golden thrones koja prasi blastbeatom od pocetka do kraja te je time dobrodosla promjena.

Do odredjene mjere ovaj bend se moze usporedjivati sa Absu-om, s tim da Melechesh vise tezi dotjeranosti pjesama i smirenijem ritmu. Ono sto im je zajednicko je, izmedju ostalog, i uvijek odlican artwork: za golemu sfingu na nogama koja krasi naslovnu stranicu ovog albuma zasluzan je ni vise ni manje no isti umjetnik koji je radio sluzbene plakate Star Wars-a. Jednako dobar posao obavio je i Andy LaRocque u svom Los Angered studiju, dajuci albumu puni, cisti zvuk. Dakle, ako ste spremni za blagu promjenu na svom glazbenom repertoaru, zasto ne okusiti ekstremni metal uz okus pijeska u ustima?