Buzz Osborne i njegova ekipa ravno vec dvadeset godina stvaraju glazbu koja je od samih pocetaka u alternativnim rock krugovima vrlo dobro kotirala. Kultne albume 'Houdini' , i istoimeni 'Melvins' , skladane pocetkom devedesetih godina i danas ce mnogi ljubitelji americkog alter stoner rock izricaja uvrstiti medju deset najboljih ikada. Medjutim, Melvinsi produciraju u prosjeku jedan album godisnje te su time, dakle, do sada ih snimili dvadesetak, a niti jedan od njih, bez obzira na hiperprodukciju ne moze dobiti ocjenu manje od dobar, vec suprotno, oni ne znaju snimiti los album. To je, takodjer, slucaj s ovom, zadnjom plocom - 'A Senile Animal' .

Stovise, do sada najbolje bubnjanje uvelike obiljezava ovaj autorski rad. Dvoje bubnjara, Dale Crover i Coady Willis zajednickim snagama su odsvirali cjelokupan materijal, pritom ne smetajuci jedan drugom. Slusatelju je potpuno ocito da dvojica sviraju u istom momentu, svaki svoj, ali jedan te isti instrument, podjednako dobro kako to rade NoMeansNo uzivo, kada John Wright angazira prijatelje s dodatnim bubnjarskim palicama cime dinamika dobiva par dimenzija vise. Neizbjezna upadljivost perkusija, dakle, dolazi do izrazaja u pjesmi Civilized Worm , pravoj kotrljajucoj, sludge pustinjskoj poemi, vizije Kyussa iz doba 'Blues For The Red Sun' , i nezaboravnog bubnjanja u pjesmi 50 Million Year Trip . Tu istu paralelu, s ipak malim vremenskim odmakom raspada Kyussa i nastanka Queens Of The Stone Age , uz uspomene na jos neke pokojne bendove koji su njegovali stonerski zvuk Black Sabbatha poput Soundgarden i Screaming Trees ili pak zivuce Mudhoney i Monster Magnet , bend manifestira sredinom albuma erupcijom jos cvrscih ritmova, pojacanih metalskim paranjima gitare u skladbama Rat Faced , The Hawk i You Never Been Right . One su, pak, gotovo spojene u jednu manijakalno zestoku glazbenu cjelinu kojom Melvinsi probijaju plafon trenutacnog agresivnog koncepta ploce, uz obrazlozenje, i kao da kimajuci glavom govore - Slusamo i mi Mastodon i Tool . Hladjenje, tipicno za ovaj bend, s doom sporim i teskim sabbatovskim riffovima kroz tri zadnje pjesme zavrsavaju Melvinsi svirku kojoj se ne da naci niti jedna primjedba. S postovanjem, priznajem - Odlicna ploca.