'...I'm a dangerous, dangerous man, with dangerous, dangerous weapon...' - ovo su samo neke rijeci sa samog pocetka novog , zastrasujuceg , desetog po redu albuma terorista na organe sluha. Al Jourgensen na celu Ministry-ja ponovno je stvorio dojmljiv album, vrlo brutalan i po mjeri nalik na legendarni 'Psalm 69'. Ipak taj album je samo proslost. Ono sto plijeni je beskompromisna energija i thrash prizvuk ovog novog albuma. Rio Grande je rijeka u Sjevernoj Americi, ovog puta zakrvavljena. Ime albuma zapravo je parodija na 'Rio Grande Mud', album ZZ Top-a koji je izasao 1972 godine. Meni iskreno se ne svidja politicki utjecaj na albumu i sto odredjeni glazbenici koriste politiku u svrhu promocije ili na neki nacin poboljsavanja albuma. Kao da im nedostaje pozornosti, ili imalo los album zele da naprave boljim ili superiornijim. Politicki istupi javnih osoba, a ovdje je rijec o glazbenicima, imaju neku svrhu, kao sto to radi npr. Billy Milano ili Zack De La Rocha. Nazalost 'Rio Grande Blood' pokazuje i tu politicku pozadinu, protivljenje i nezadovoljstvo politici americkog predsjednika G. W. Busha i njegovoj administraciji, spominju se americki marinci u skladbi Gangreen, a skladba Lies, Lies, Lies govori o napadu na WTC 11. rujna 2001. Cak se i cini da svaka pjesma ima svoju posebnu namjenu. Iskreno nisam uspio pogledati sve tekstove pjesama pa tako ne mogu nista komentirati o njihovom sadrzaju. No, iz naslova se moze otprilike naslutiti o cemu se radi. To ne znaci da je album los. Naprotiv, album mi se odmah na prvo slusanje jako svidio. Sviracki izgleda kao da ste Slayer ili Kreator prikljucili na struju zbog popratnih efekata. Ovaj sastav iz Chicaga, na jedan ne bas originalan nacin, prikljucuje se na stranu zestokih kriticara Sjedinjenih Drzava, a lici na sastav koji vuce korjene iz Europe iako s njom nema nikakve veze. 'Rio Grande Blood' je u cijelosti uperen protiv americke politike u Iraku, predsjednika U.S.A. i ostalih manje ili vise vaznih sitnica. Za ljubitelje politicki nabijenih albuma ovo ce biti prava poslastica.

Snazan i dojmiljiv album, prije svega kontrovezan, glazbeno i tekstualno kompleksan, navest ce vas na uzivanje i razmisljanje. Uzivanje ce donijeti glazbeni dio, a u razmisljanje ce vas baciti poruke u uvodima pjesama ili sami tekstovi. Tko je spreman na ovakav dozivljaj nek' izvoli. Moja preporuka je: album obavezno preslusati nekoliko puta! Poslusati ga samo jedanput zaista ne donosi nista.