Nizozemska death metal scena dobiva debi albumom "The Apotheosis" mladog cetveroclanog benda The Monolith Deathcult jos jedan solidan bend koji dobrom tehnickom potkovanoscu izlucuje brutalni i zestoki death metal. Odmah rijesimo najvaznije pitanje: Jel taj spoj uspjesan? Budimo iskreni, nije bas savsren, na death metal sceni postoje dobro poznata imena koji zestinu i tehniku spajaju na produhovljeniji nacin od ovih mladaca, ali The Monolith Deathcult (a dovraga mogli su uzeti malo duze ime) definitivno nije za odbaciti.

Postedio bih vas nekog detaljnog opisa glazbe Nizozemaca jer se zna sto spada pod brutalni death metal: puno blastbeata, prijelaza, kaoticnih solaza, dubokih grunz vokala te par pamtljivih riffova. Glazbu ovih momaka karakteriziraju jos i dva vokala (jedan ekstremno duboki i jedan nesto vristaviji ali puno rjedji) te tekstualna obrada povijesnih tematika. U ovim recenicama mozda cete prepoznati utjecaja americkih bogova zvanih Nile dok bi slusajuci glazbu utjecaj bio jos ocitiji (par aranzmana, konstantni blastbeat). Mislim da ne moram posebno naglasavati kako TMD nije niti u tehnici niti u kvaliteti previse blizu spomenutom bendu ali ne zelim biti prekritican jer svatko ima svoj prvi korak.

Ono sto fali ovoj ekipi jest sljedece: prvo, to su nesto raznovrsnije pjesme i raznolikost ritma. Znam, to je brutalni death metal, brzina i zestina tu idu ruku pod ruku. Ali ovdje jednolican vokal ukomponiran u vec-cuo-prosjecne-riffove cesto ublazava agresivni faktor naglasavan blastbeatom. Sve tece veoma brzo, ali naleti adrenalina kod slusatelja izostaju. Drugo, za takvo stanje stvari dosta je zasluzna i produkcija. Iako je za jedan mladi bend produkcija i vise nego zadovoljavajuca i profesionalna, zamjerke bih stavio na vokale koji su se negdje u zavrsnom miksu malo izgubili, tj. negdje se bore sa gitarama i bubnjevima ali nemaju stih dominacije sto bi dodatno razlikovalo pjesme. Tu spada i dosadnjikavost vokala.

Da ne bi sve ispalo samo kao opanjkavanje postave, evo i par svijetlih trenutaka koji pokazuju da bend ima potencijala. Da, dobro ste procitali. Potencijal. Iako bi im mogli zamjeriti debelu neoriginalnost, u nekim trenutcima i prosjecnost, ova postava sa nekoliko pjesama nagovijesta da imaju ono 'nesto' sto bi se moglo upotrijebiti kao baza za usavrsavanje stila. To su pjesme tipa Cathedral of corpses - standardno brzo, ali ritam nesto vise varira i cesto ponavljanje stihova "You shall die, before the rising sun" stvara onaj idemo-zajedno-growlati efekt plus dobar osnovni riff - zagarantirana zabava. Tu su jos i The malleus maleficarum manuscript sa takodjer dobrim djitrama koje imaju izlete u nesto detaljnije visoke vode, te Colosseum carnage koja ima mocni govorni intro o gladijatorima (iz nekog filma ocito, ali nemam pojma kojeg), dok je glazba jendako mocna i brza. Spomenut cu samo da decki imaju potencijala i na bazi usavrsavanja savladavanja instrumenata jer npr. basist/vokal pici sest-zicanu bas-gitaru.

Potencijal im je ocito prepoznao Henri Satler, inace gitarist/pjevac polako vec kultne dutch postave God Dethroned uzevsi ih pod svoje okrilje u vlastitu Coldblood Industries te je ekipa odradila vec dvije turneje, obadva puta sa Svedjanima The Crown. Ovo je solidno djelo solidnog benda koji je jos uvijek grca u pocetnickim pogreskama, ali nadam se da ce vrijeme imati pozitivni ucinak na njihovo glazbeno sazrijevanje. Za blastbeat fanatike.