Tko bi rekao - Finska se u zadnjih nekoliko godina moze pohvaliti doista jakom metal scenom sa podosta originalnih i kvalitetnih metal bendova (Amorphis, Fintroll) kao i sa nekolicinom iznimno popularnih bendova (Stratovarius, Nightwish, Children Of Bodom). Moonsorrow je takodjer jedan od bendova koji dolazi iz Finske - njegova popularnost mozda i nije prevelika (ili mi se to samo cini?), no kvalitetu i originalnost (zapravo, mozda bi bilo bolje da ne ulazim u pitanje originalnosti, no ja bas i nisam cuo neki bend koji zvuci slicno Moonsorrowu (mozda samo Fintroll - ipak dijele klavijaturistu)) nikako ne mogu poreci.

Sto je ovdje posrijedi? Pa, ovi decki prase vise-manje black metal - zapravo, doticaji sa black metalom su uglavnom kroz agresivnije vokale - sa velikom kolicinom finskih folk utjecaja - iako ce mnogi reci da to isto rade i jedni Amorphis no ovdje postoji jedna bitna razlika - za razliku od Amorphisa, pjesme Moonsorrowa zvuce puno mocnije, nekako su vise heavy, jos kada se u sve to ubace zborovi to zvuci poprilicno epsko zbog cega mi se pred ocima zavrte slike Vikinga kako odlaze u bitku (ne, nisam popizdio :)). Vec na prvoj stvari, Raunioilla, mozete skuziti o cemu ja to sada baljezgam: melodije odsvirane na klavijaturama su veoma ugodne, dok gitare i bubnjevi daju pjesmi onaj epski ugodjaj o kojem sam govorio. A kao epilog prve stvari, tu je i fenomenalni opustajuci outro odsviran na akusticnim gitarama te klavijaturama - zakon! No, nakon ovog opustanja vec na iducoj stvari (Unohduksen Lapsi) slijedi jedan agresivniji ulet - niste se niti snasli a vec su vas napale zestoke gitare i black vokali - totalno neocekivano, pogotovo zato sto je cijela prva stvar protekla u srednjem tempu (mozda zvuci zamarajuce, ali nije). Jumalten Kaupunki / Tuhatvuotinen Perinto - opet izvrsne melodije, zestoke gitare, black vokali, no i izvrsni prijelazi na bubnjevima - mocno! Doista ne znam koju bi stvar mogao izdvojiti kao najbolju jer su doista sve izvrsne - Kivenkantaja, Raunioilla, sve redom su jedna bolje od druge.

Takodjer, mozda ste primjetili da ovaj album ima samo sest stvari koje su poprilicno dugacke - najkraca a ujedno i posljednja traje skoro 5 minuta: mozda ce se nekima pjesme uciniti predugackim no doista nisu - nema beskonacnog ponavljanja riffova no nema niti nekakvih prog-izleta sa puno breakova, cudnim ritmovima itd. vec je sve jednostavno jako tecno no na srecu ne i zamarajuce. Tome poprilicno doprinosi i upotreba razlicitih instrumenata (violine), izvrsne melodije kao i povremeni uleti akusticnih gitara.

Ovo je po meni jedno od ponajboljih izdanja ove godine: album je jednostavno predobar da ga se propusti. Takodjer bi preporucio konzumiranje ovog albuma dok nekamo putujete za vrijeme ovih hladnih zimskih noci, dobit cete sasvim novi pogled na ovaj album. :)