U ovo hladno zimsko doba finska scena folk metala napokon na trziste izbacuje novi album jednog od naboljih bendova istinskog folk metal zvuka. Bend Moonsorrow nije potrebno detaljno predstavljati jer se radi o veoma poznatoj finskoj skupini koja na odlican nacin spaja sve elemente koje krase folk metal sa odlicnim ambijentalnim, epicnim, ali i black metal utjecajima. Ovakva mijesavina podzanrova stvara jednu neopisivu atmosferu koja krasi njihovu glazbu i sa kojom ce svaki metalac pronaci ukoliko voli i stuje ovakav glazbeni izricaj.

Od proslog izdanja Verisakeet, pokretacka snaga benda rodjaci Sorvali poceli su u glazbu Moonsorrow-a dodavati vise epicnog zvuka, tako da je na tom proslom izdanju bilo svega pet pjesama koje su se protezale sa minutazom na preko sat vremena. Ovakvo eksperimentiranje je urodilo plodom jer su svi elementi koje sam prije spomenuo bili zastupljeni i savrseno ukomponirani i nisu imali u sebi ni traga dosadi ni zamornosti. Ovaj novi album ciju sam promo verziju dobio u posjed je pokazatelj kako Moonsorrow i dalje slijedi svoj epicni izricaj, ovoga puta prosirujuci granice u svojoj epicnosti. Novi album prevedenog naziva 'Ravaged' broji svega dvije pjesme koje se protezu na oko sat vremena cistog folk zvuka sa nesto manje ambijentalnih zvukova i sa vecim naglaskom na black metal kao galzbenu podlogu. Obje pjesme su komponirane na slican nacin iako razlika medju njima ima na pretek, sto se najbolje cuje boljim preslusavanjem koje mozda postaje naporno jer su pjesme dosta dugacke. U svojoj epicnosti su probili svoje granice no ovakva prevelika epicnost sa malo izmjena tempa unutar samih pjesama ne dolazi do izrazaja i pjesme znaju bit dosta naporne za preslusavanje. U njihovim strukturama ima puno elemenata kao sto su zborski vokali, akusticni instrumentalni dijelovi, grubi i clean vokali Ville Sorvalia, uleti ponekog narodnog instrumenta i rad gitara cije su melodije lako pamtljive. No, mozda je malo trebalo proraditi na nekoj dramaticnosti unutar njih da bi efekt preslusavanja bio veci. Pohvale idu odlicnom bubnjaru Travonenu iz Arthemesie koji je ovom albumu dao taj black metal prizvuk koristeci i blastbeatove i laganije dijelove sa puno prijelaza i radom duple bas pedale.
Ambijentalnih momenata ima jako malo, gotovo su nezamjetni i zapravo to je jedina velika zamjerka kompletnom albumu. Nema zvukova prirode ili neceg slicnog sto bi pridonijelo boljoj interpretaciji recimo prve pjesme cije ime u engleskom prijevodu znaci 'Born of Ice/ Stream of Shadows'.

Moonsorrow i dalje svoju glazbu usmjeruju prema odredjenoj publici koja ce u njihovom umijecu znati prepoznati istinski folk/viking metal.