Netko ce sad reci da imam fetish na finske metal bendove, hmm.. mozda i imam, ali jednostavno se nisam mogao oteti dojmu kada sam cuo ovaj zadnji uradak benda Moonsorrow. Na samom pocetku pogled mi pao na tracklist koji broji (samo) pet pjesama koje u prosjeku traju svaka po 15 minuta osim zadnje pjesme koja traje nesto krace - 8 minuta. Iz svega ovog prilozenog postalo mi je jasno da se Moonsorrow polako ali sigurno okrece prema epicnom izrazavanju kroz dobro prepoznatljiv folk metal koji cini glavni segment njihove glazbe. Njihov prethodni uradak Kivenkantaja mi se posebno svidio i jos uvijek mi je jedan od meni omiljenih albuma folk metala. Nakon slusanja ovog albuma Verisaekeet (engl. Bloodverses) ubrzo mi je i on postao jedan od favorita na mojoj metal playlisti.

Glavna pokretacka snaga ovog benda su rodjaci Ville i Henri Sorvali koji su manje-vise i ovdje autori gotovo svih tekstova i glazbe. Tekstovi na albumu su otpjevani opet na finskom jeziku sto je po meni veoma dobro jer se zadrzava ona prepoznatljiva zica koju cini folk glazba. Tematika pjesama je priroda, njezine tajne, cari i ljepota koja vas ispunjava sa svakom minutom i sekundom ovog albuma. Prijevod tekstova pjesama je objavljen na njihovoj web stranici sto je po meni dodatni plus jer su tekstovi fenomenalni (pogotovo pjesma Jotunheim).

Album je jako lijepo koncipiran i predstavljen publici tako da je dozivljaj koji dobivate slusanjem ovog albuma fenomenalan i neponovljiv. Zvukovi prirode (sum vjetra, cvrkutanje ptica, zvukovi pucketanja drva na plamenu...) za vrijeme trajanja pjesama, na prelascima na sljedecu pjesmu su fascinantni kao i sama glazba tjera vas da album preslusate jos jedanput, no oprez, nemojte izgubiti pojam o vremenu jer album ipak traje vise od sat vremena.;)

Produkcija je nesto mutnija nego na prijasnjim izdanjima da se dobije neka paganska atmosfera, a vokali su mi na jedan momenat podsjetili na Burzum. No nemojte misliti da su vokali orijentirani na samo takav nacin pjevanja, ima u i visoko tonskih dionica isto kao i grubih ali i clean vokala koji Moonsorrow cine jedinstvenim. Ako jos uzmemo u obzir i vrijeme trajanja pjesama ne bi se zacudio da na sljedecem albumu objave nesto vise ambijetalnih i akusticnih pjesama kao sto je primjerice pjesma Kaiki . Osim navedene pjesme ostatak albuma je odsviran na prepoznatljiv i zestok nacin, izmjenjivajuci tempo i zestoke riffove gitare sa zvukovima usne harmonike, frulice, finskih narodnih instrumenata i naravno akusticne gitare. Gitarske melodije u kombinaciji sa spomenutim instrumentima i spektakularnim radom bubnjeva cine odlicnu atmosferu sa kojom dobivate osjecaj kao da se nalazite u ambijentu hladne sjeverne sume.

Nema se sta puno reci nego nabavite, slusajte, uzivajte i ne bi se cudio da vam nakon nekoliko preslusavanja dodje da uzmete akusticnu ili klasicnu gitaru, odete u obliznji sumarak ili jos bolje sumu, sjednete ispod nekog stabla i nabacite koju prepoznatljivu folk melodiju.

Must buy album za svakog folk metalca!