Vremena nakon zadnjeg Morbid Angel albuma naslovljenog "Gateways to Annihilation" nisu bas bila najsvjetlija za legendarnu americku death metal postavu. Prvo je gitarski majstor i parcijalni songwriter Erik Rutan napustio ratni brod radi potpune koncentracije na vlastito dijete Hate Eternal. Nedugo zatim, vokal/basist Steve Tucker zbog osobnih i obiteljskih razloga takodjer napusta bend, dok je slag na tortu bio kad je potencijalni vokal Jared Anderson odbio zauzeti doticnu poziciju u bendu. Ma tko jos odbija mjesto u ovoj postavi? U Morbid Angelu, bendu koji je sinonim death metala?!?! Buducnost nije izgledala blistava za preostali dvojac cija imena se i danas izgovaraju sa strahopostovanjem: Trey Azagthoth (gitara) i Pete Sandoval (bubnjevi). Neki bi mogli cinicno zakljuciti da ovom bendu ne ide otkad je David Vincent radi svojih kontroverznih izjava napustio poziciju vokala nakon "Domination" albuma 1995. Pojavile su se i neprovjerene izjave da ce se Vincent sada vratiti u bend i tako ponovno stvoriti, za mnoge, najbolju postavu koju je ovaj bend imao. Ipak, Tucker se iznenada vraca u bend, postava potpisuje za davno posrnulu kucu Earache koja osnazena ponovno trazi svoje mjesto pod metal oblacima, te se pocinje pisati novi materijal i ulazi se u studio. Rezultat njihova rada zvan "Heretic" za mene je jedan od najboljih albuma u cjelokupnoj diskografiji benda te napokon ultimativni dokaz kako Morbid Angel moze zadrzati mjesto vodeceg death metal benda i bez Davida Vincenta. Jer ovo je odlican tehnicki death metal album koji na svjezi nacin pakira odavno poznate karakteristike benda. Ali idemo ispocetka.

Za produkciju je zasluzan Juan 'Punchy' Gonzalez te njegov DOW studio na Floridi - ime koje se cesto dovodi u vezu sa Morbid Angelom. Produkcija je vrlo dobra, posebno ritam gitare razaraju svojom snagom ali ipak cjelokupni dojam je kao da zvuk dolazi iz jedne kutije, kao da nije razuzdan u potpunosti. Ipak bez brige, produkcija nije osakatila ovo djelo, samo cete trebati malo jace pojacati no obicno da bi uhvatili svaki detalj pjesama. Za razliku od prijasnjeg sporog i valjajuceg albuma, "Heretic" ubija brzinom i savrsenom tehnickom potkovanoscu. Na prvo slusanje materijal ce biti kaotican ali svakim dodatnim preslusavanjem uocava se 'the great masterplan beneath' tj. odlicne strukture - iako je trenutno u postavi samo jedan gitarist, Azaghthoth se potrudio stvoriti jedno gitaristicki komplicirano i viseslojno djelo. Sam Tuckerov vokal me se u pocetku nije dojmio, ali polako je rastao i sada mogu reci da je zaista mocan: nikada pre-ekstreman ali uvijek sirov i dovoljno razgovijetan da se razumiju pojedine rijeci.

Od 14 pjesama na albumu njih 8 su 'obicne' pjesme dok ima cak 6, samo za Morbid Angel karaktersiticnih, 'instrumentala'. Prvo nesto o samim pjesmama. Svih osam stvari su vrhunski death metal. Njihova glavna karakteristika je masa fenomenalnih i lako pamtljivih riffova ukomponiranih u nepredvidljivi ritam legende Sandovala cime se pjesme razlikuju bez problema tj. svaka ima svoje 'ja', um i tijelo (sto se ne moze reci za masu danasnjih bendova na metal sceni i njihove pjesme). Na njima se brzina i spori tehnicki ritam izmjenjuju dovoljno cesto da bi album mogli zvati varijabilnim ali je u istu ruku puno brzi od prijasnjeg. Nadam se da ne moram spominjati Azagthoth-ove mocvarne solaze koje su dio svake stvari i koje su zaista postale nezamjenjivi trademark benda. Evo nekoliko stvari koje su novi death metal hitovi u pravom smislu rijeci: Enshrined by grace - pakleni riffovi u furioznoj brzini isprekidani pamtljivim 'refrenom'. Za najezit se koliko je dobro. Za ovu stvar je snimljen i spot. Beneath the hollow - jedina potpuno spora i time headbanging bomba na kojoj briljiraju dvije strogo odvojene ritam gitare od kojih svaka pici svoje te opet majstor Sandoval sa svojim naocigled kaoticnim ritmom. Ne zaostaju niti Stricken arise sa nesto krestavijim vokalima, God of our own divinity sa stalnim brzo/sporo izmjenama i gostujucom solazom Karla Sandersa (Nile) te speedy Within thy enemy sa pamtljivim vokalnim linijama.

E sad, sto se tice onih instrumentala. Da, ima ih previse s napomenom da zauzimaju zadnje cetiri pjesme. Negdje je to predugi ambijentalni intro (Place of many deaths), solidni klavir (Victorious march...) ili akusticna gitara (Memories of the past). Nije bas da su svi inspirirani, ali izgleda da se bez njih ne moze. Najvecu vrijednost ipak ima bubnjarski solo na Drum check gdje Sandoval pokazuje zasto bas njega u zvijezde kuju mnogo bubnjari mladjih bendova ali smatram da je prezentiran samo manji dio njegovih mogucnosti. Earache se potrudio da "Heretic" ima pravu vizualnu i marketinsku prezentaciju: album izlazi u brojnim limited editionima, sa ovim-onim bonusom limitiranim za ovo-ono trziste. Na nasem trzistu pojavit ce se limited edition sa bonus CD-om "Bonus levels" na kojem ce se nalaziti 18 stvari ali se ne specificira kojih. Regularni CD ima trajanje od 70 minuta od kojih album zauzima kojih 53 minute. Ostatak, osim tisine, cini jos koji kratki instrumental (ako se to tako moze zvati) te instrumentalna verzija Beneath the hollow na kojoj mozete uociti sto sve rade te ritam gitare.

Dakle, ovo se zaista isplati imati. Jer, da ponovim, Morbid Angel je sa lakocom dokazao tko je, jos uvijek, bog i batina u death metalu te da bend pred sobom, nakon svih problema, ima itekako svijetlu buducnost. Sve zahvaljujuci "Hereticu".