|
Iako je došlo do nekih promjena među članstvom američke sludge metal grupe Mouth Of The Architect, to nije narušilo njihovu uzlaznu kreativnu putanju, jer, među ostalim povoljnim komponentama nasljednika drugog uspješnog albuma 'The Ties That Blind', treba pridodati i povratak originalnog člana, gitariste i glazbenog autora Alexa Vernona koji je djelovao na prvom albumu 'Time and Withering'. Međutim, lagao bi kada bi rekao da mi i dalje najbolji momenti stvaralaštva benda iz Daytona nisu iz teme pjesme No One Wished To Settle Here s 'The Ties That Blind'. I to detalji ne samo što se Mouth Of The Architect tiče, već samog stila post metal i post rock glazbe generalno. 'Quitley' također ima tu bit i misao vodilju, na tom je tragu i ustavi daje dosta više te glazbene esencije od prethodnika, pa hajmo redom.
Naslovna Quitley je obojana fantastičnim melodijama na gitarama; to su teme koje inače karakteriziraju MOTA i uzdiže ih na razinu laureata žanra, ravno rame uz rame s Isis i Cult Of Luna, jer cijela filozofija pristupa glazbi se zasniva na snenim gitarama a što su u post rocku naročito uspješno potencirali God Speed You Black Emperor! i Explosions In The Sky. Quietly ima taj mood, raspoloženje i atmosferu kakvu je isporučila Cult Of Luna u pjesmi Finland na primjer, s meni osobno ne baš najsretnije ploče 'All Along The Highway'. Hate And Heartache također ima tu vibru, te zvonke fluidne gitare koje izranjaju iz Neurosis raspoloženja. Dobar dio uvodnog dijela pjesme Guilt And I Like kao da je sekvenca nekog horror filma gdje odjednom ide scena s praznim pokretnim vrtuljkom dok se zli klaun smiješi u prikrajku kadra nakon uspješno obavljena prljava posla. Gostujući ženski vokal Julie Christmas, čije je pjevanje jedinstven korak u dosadašnjoj produkciji MOTA, odlično je ukomponirano u početak pjesme Generation Of Ghosts i ona završava, rekli bi standardnim krešendima gitara i bubnja, baš onako Godspeedovski. Nekom je to vrlo dosadno i ne zanimljivo dok jedan drugi tip slušatelja naprosto uživa u takvim elementima i doživljava svemirske, glazbene orgazme. Album završava najviše u Neurosis alike stilu - abrazivna i energična, a spora doom rasturačina A Beautiful Corpse omaž je praktičnim roditeljima jednog vremena i zvuka.
Dakle, ako ste ljubitelj artcore i sludge metal reprezentativaca: Cult Of Luna, Isis, Year Of No Light, Rosseta, Pelican, Neurosis te još nekih drugih manje poznatih predstavnika ovog alter metal žanra, onda su i Mouth Of The Architect sigurno bend za vas.
|
