Svedska death i black metal scena je uvijek obecavala i uvijek imala onog asa u rukavu koji je davao znak da je svedski black metal medju vodecim u svijetu. Iskreno nikad nisam obracao previse pozornosti na svedsku black metal scenu, no navedeni bend Naglfar mi je pokazao da Svedjani i dalje prase u black metalu kako spada. Bend Naglfar postoji vec 10 godina i iza sebe imaju, rekli bismo, samo 3 ful lenght albuma popracenih sa nekoliko singlica i reizdanih izdanja starijih albuma. Prvim albumom Vittra izdanim 1995. bend je poceo stvarati smjernice ka stvaranju agresivnog, ali i melodicnog black metala koji u sebi ima utjecaja death metala kao i simfonicne glazbe. Bend je tada, bas kao i danas, cesto usporedjivan sa svojim sunarodnjacima Dissection, no razlika naravno ima i vise nego napretek.

Uspjeh koji je bend postigao sa albumom Vittra clanove je navelo da naprave jos jedan album koji ce sadrzavati istu dozu agresivnosti sa vecim naglascima na melodije. To im je uspjelo i 1998. izlazi album Diabolical koji je ne samo savrsen prikaz spomenutog nego i sljedeca stepenica u njihovom daljnjem izrazavanju kroz glazbu metala. Slijedi album Sheol iz 2003. godine koji im i danas slovi kao najuspjesniji album koji je bend ikada napravio. Kad je pocetkom ove godine objavljena vijest da bend zapocinje sa snimanjem novog albuma nazvanog Pariah, fanovi su s odusevljem cekali da cuju i to ostvarenje.

Kao i kod vecine bendova ni Naglfar nije bio postedjen promjene line up-a tako da na ovom izdanju necete cuti njihovog dosadasnjkeg pjevaca Jensa Rydena, koji je napustio bend zbog poslovnih obaveza, vec novog pjevaca Kristoffer Olivius poznatog po bendu Setherial. Vokalne sposobnosti ovih dvaju pjevaca su gotovo identicne tako da u prvi mah necete osjetiti razliku u pjevanju.

A sada muzicka strana albuma. Kao sto je vidjeno iz ponudjenog album broji, standardno, 9 pjesama koje su prosjecnog trajanja od oko 5 minuta iz cega se vidi da je Naglfar vjeran svojoj konstrukciji po kojoj rade pjesme i slazu ih. Nakon pocetnog introa, slijedi pjesma A Swarm Of Plagues sa brzim blast beatovima koji se nadovezuju na isto tako brze gitarske riffove sa nesto manje melodija nego sto sam u pocetku ocekivao. U pjesmi je obradjeno puno glazbenih elemenata kao sto su zvukovi klavira, umirujuca atmofera popracena sa laganim zvukovima u pozadini, ali i sa zlokobnim melodijama u sredini pjesme. Kristofferovi vokali se vise nego dobro uklapljaju u slijed pjesme i savrseno ga upotpunjuju. Sljedece stvari se ne mogu pohvaliti nekim novitetima, uglavnom sve se svodi na kopiranje glazbene konstrukcije od prve pjesme pa sve do zadnje. No da ne bude sve tako lose prave poslastice su ostavljene pri kraju albuma medju kojima se istice odlicna, a ako ne i najbolja, stvar na albumu And The World Shall Be Your Grave. Neprestani blastbeatove, odlicni vokali, lako pamtljivi riffovi i melodija odsvirana u refrenu pjesme cini ovu stvar odlicnom i zasluzujuje da se jos koji put pusti na repeat funkciji.

Ovim albumom Naglfar su pokazali da su vjerni svojem zvuku i da ga ne namjeravaju tako ocigledno mjenjati, promjene koje je Naglfar ostvario sa ovim albumom se cesto ne uocuju na prvi momenat vec nakon nekoliko uzastopnih slusanja.