Ovo se zove skolski primjer kvalitetnog gothic-black metala! Nebular Moon na najbezbolniji nacin dokazuje da za dobar album ne treba neka velika filozofija nego mnogo znoja, malo inspiracije i, naravno, pokoja fina melodija.

Diverzifikacija je glavna odlika ove veoma dobre svirka. Vokalist Darius W. malo vristi, malo se dere, malo pjeva nemetalski harmonicno (decko stvarno ima talenta; mogao je malo vise upotrebljavati ciste vokale), ali u svemu mu je veliki uzor Dani iz Cradle of Filtha (posebno u onom dugom vristanju).

Gitarist Andreas C. nije neki osobit virtuoz, ali ima osjecaj kada ubaciti thrash akord, kada black riff kao sa tekuce vrpce, a kada prelijepu melodiju ("Jagdfieber"!) koja zna uljepsati cijeli dan.

Talent klavijaturiste pokazuje se na "Winter des Vergessens" koje se ne bi posramio niti skladatelj klasike, dok vas bubnjar stalnom promjenom ritma drzi prilijepljenim u ocekivanju sto ce se slijedece dogoditi.

Kao sto ste vec iz teksta zakljucili, bandu je veliki uzor COF (prvi album!), Samael iz "Passage" faze ("Sturm der Seelen"), ali nadje se tu i elemenata Dornenreicha, Shining of Kliffotha ili Hecate Enthroneda. Potencijal koji je band pokazao, posebno na prijasnjem "...of dreams & magick" albumu, dodatno je dokazan, a grupi nedostaje jos 'samo' vrhunska produkcija i kvalitetna diskografska kuca. U tom smislu, support the underground!