Jedno od najocekivanijih izdanja protekle 2 godine je svakako i novi album Nightwisha. Ime Nightwish postalo je svojevrsni brand i trademark u svijetu i to za skoro sve bendove symphonic metala koji ukljucuje zenski vokal. Taj status mogu zahvaliti tome sto su u pravo vrijeme poceli kombinirati mocan power/smyphonic zvuk u kombinaciji sa opernim zenskim vokalom. Rezultat je bio odlican, a to dokazuje i popularnost benda i izvan granica metal glazbe. Sve je bi bilo bajno i krasno sve do svjetske turneje 2004/2005 na kojoj su promovirali svoj tada aktualni album ''Once'' koji je probio granice zanra koje je bend sam sebi postavio. Krajem te turneje bend je odlucio da u buducnosti ne zele vise suradjivati niti raditi sa svojom tadasnjom pjevacicom Tarjom Turunen. Nesuglasica oko nje i benda je navodno bilo, no rezultat je svima poznat, a to je otvoreno pismo u kojoj Tuomas Holopainen i ostatak Nightwisha zeli Tarju iskljuciti iz benda. Ta odluka prouzrocila je puno negodovanja od strane fanova, no neki su i bili zadovoljni sa tom odlukonm jer je Nightwish zelio dokazati sam sebi da mogu i bez pjevacice cija je uloga u bendu bila samo pjevanje i nikakvo sudjelovanje u stvaranju glazbe i tekstova za koje je najzasluzniji klavijaturist Tuomas Holopainen. Na kraju kroz godinu dana dugu audiciju Nightwish je nasao novu pjevacicu Anette Blyckert. Njezin stil pjevanja nije ni priblizno slican Tarjinom stoga je vecna fanova bila veoma skepticna u pogledu njezine dostojne zamjene.

Prvi svojevrsni test bila je pjesma Eva koja je procurila na internet krajem proljeca 2007. Pjesma je bila sok za sve, za neke pozitivan, za neke negativan... Meni se pjesma svidjela jer je Anettin lagani vokal tocno bio prilagodjen njezinom slijedu posto je i pjesma sama po sebi lagana. Njezina boja glasa je mnogima donesla jos jednu nepoznanicu, a to je kako ce pjevacica sa takvnom bojom glasa pjevati stare Nightwish pjesme za koje je potrebna odredjena doza opernog vokala. To nazalost necemo jos saznati nego tek na koncetima koji slijede (prvi je 28.12. u Salzburgu), stoga je to jos sve zavijeno u velo misterije. Osobno vjerujem da cemo se ugodno iznenaditi.

Sad na red dolazi sesti album Dark Passion Play... Radi se o veoma mocnom i na momente veoma zahtjevnom albumu koji spaja mnogo odlicnih glazbenih komada bilo da se radi o orkestralnim aranzmanima ili o onovnom metal aranzmanu (gitara, bas, bubnjevi, klavijature). Orkestar je na ovom albumu doveden na jos veci naglasak i njegova prisutnost drzi ovaj album na visokom nivou. Vise od pola pjesama bez orkestra i simfonicnog prizvuka gubi na tezini i dramaticnosti. Kad kazem da gube na tezini ne mislim na kvalitetu pjesme vec na njezinu prezentaciju kod prvog slusanja. Povrh svega toga album je veoma dugacak, oko sat i 15 minuta prave Nightwish glazbe sa malo promjenjenim vokalom. Anettin vokal je za ovu vrstu glazbe zadovoljavajuci, ali nije iznad nikakvog prosjeka. Djeluje sladunjavo i ''mrsavo'' naspram orkestrarnih aranzmana koji je gutaju, a na nekim djelovima ne naglasava glazbu vec se gubi u njoj, i to je zapravo jedina primjedba kod cijele fame oko nove pjevacice.

Sa glazbene strane nijedna pjesma nije za bacit, svaka u sebi ima ono nesto sto je cini kvalitetnom. Kao meni najbolju pjesmu izdvojit cu prvu The Poet And The Pendulum koja je zapravo ogroman glazbeni komad od 14 minuta u kojoj se sazeta sva genijalnost Nightwish glazbe i pokazatelj iste. Pjesma djeluje pomalo soundtrack-ovski, sadrzi puno orkestracija, odlicno sviranje od strane svih clanova benda, sa zadovoljavajucim vokalima od strane Anette i Marca koji ima odlicnu dionicu na ovoj pjesmi. U nekoliko slusanja pjesma ostavlja dojam da je napravljena za Anettin raspon glasa, dok bi sa Tarjinim pjesma izgubila na svom smislu. Nightwish glazba se prilagodila Anettinim glasovnim mogucnostima. Nadalje bi izdvojio pjesme vrijedne stavljanja na ''repeat'' - Bye Bye Beautiful - kamo se Marco iskazao kao i dalje odlican pjevac, Sahara - jako zanimljiva stvar sa puno odlicnih glazbenih elemenata i 7 Days To The Wolves kamo su Anetta i Marco pronasli zajednicki pjevacki jezik.

Najneinovativnije pjesme su Amaranth (iako je izabrana za single jer je hitoidna, uopce nije pokazatelj kvalitete albuma) i For The Heart I Once Had kamo je Anettin vokal presladunjav i podsjeca na Liv Krisitine.

Svojevrsnog napretka sa obzirom na posljednji i prijasnje albume Nightwisha svakako ima, a to se moze zahvaliti orkestrarnim aranzmanima kojih na ovom albumu ne nedostaje.

Ocjenu ovom albumu je veoma tesko dati. Ako ovaj album gledamo kao poseban album i ne obaziremo se na prijasnje radove Nightwisha onda je ovo pravo remek-djelo symphonic metala. No, ako gledamo prijasnje radove onda su ovo svojevrsna dva koraka unaprijed u pogledu glazbe i jedan pomalo nespretni korak unatrag sto se zenskih vokala tice. Znaci napretka ima, ali moglo je to i puno bolje.