Polako postaje pravilo da nam svake dvije godine finska atrakcija Nightwish servira novi album. Nakon sto je pjevacica/trademark benda Tarja Turunen najavila zadnji album benda zvan "Century child" kao zadnji na kojem ce prezentirati svoje glasovne sposobnosti, globalni uspjeh benda ocito je 'prisilio' skolovanu pjevacicu za ostanak u bendu. A tko moze odoljeti popularnosti? Novi album "Once" je drugo izdanje Nightwish-a sa nepromijenjenom postavom u kojoj je (nazovimo ga jos uvijek novim clanom) basist/pjevac Marco Hietala jos bolje svojim glasovnim i songwriting sposobnostima uklopljen u cjelinu benda uz, naravno, glavnog kompozitora Tuomasa Holopainena koji je mastermind benda i koji 'svoju glazbu' Nightwisha sve vise pretvara u jedno fantasticno, pomalo nerealno, soundtrack putovanje. Vec je par pjesama na zadnjem "Century Childu" (tu prvenstveno mislim na pocetak pjesme "The beauty of the beast") najavljivalo da bi se bend mogao sve vise kretati u tom soundtrack smjeru, dok "Once" svom svojom duzinom trajanja prezentira masu filmske glazbe ukomponirane u standardne Nightwish pjesme. Ta simbioza nudi novi, osvjezeni zvuk benda koji daje osjecaj da postava ne nazaduje, ne stagnira, ne ponavlja se, vec svakim albumom radi pozitivan korak unaprijed.

Mislim da nema potrebe posebno objasnjavati stil glazbe koju ovaj bend prezentira - svatko ju naziva na svoj nacin i precizna definicija nikada ne bi zadovoljila sve i u krajnjem slucaju nije niti potrebna. Ipak, radi cjelovitosti recenzije i radi onih koji jos nisu upoznali ovaj bend (ako ima takvih), smatram da postava u svojoj osnovi svira zesci rock/metal sa dosta melodija, patosa, osjecaja, tu i tamo goth atmosfere u kojoj su zenski (operni) vokali i klavijature zastitni znak benda. Takodjer, glazba je svojom izravnoscu i orijentiranoscu refrenu kompatibilna sa glazbenim ukusom sirih masa (jednostavnije receno, glazba je namjerno ili ne, dosta popizirana).
U odnosu na prijasnje albume, "Once" donosi dvije osnovne novine koje su itekako vazne za buducnost zvuka benda: prva i najvaznija novost je vec spomenuta - snazna uporaba londonskog orkestra i samim time mase klasicnih instrumenata glazbi daje novu dimenziju u kojoj osnovni instrumenti (gitara, bass, bubanj) malo gube na ekspresivnosti; druga novost je vezana uz prvu - nakon par slusanja uocit cete da nedostaju do sada cesto upotrebljavani elementi glazbe Nightwisha - gitarske solaze svedene su na minimum, a da o nekakvim duelima gitara/klavijature da i ne govorimo - njih uopce nema. Ipak, navedeno vam nece nedostajati. Ljepota i raznolikost aranzmana orkestra natjerat ce vas da zaboravite na te 'sitnice' koje nedostaju.

Po mome misljenju "Once" je najbolji album postave nakon kultnog "Oceanborna". Iako je sve pjesme sa svog stajalista predstavio Marco Hietala u intervjuu, evo jos jedan kratki prikaz svih pjesama albuma:
Dark Chest of Wonders - standardna Nightwish stvar napumpana orkestralnim bombasticnim dijelovima. Leprsava, zaraznog mocnog refrena. Lijepu suprotnost klasicnim instrumentima predstavlja sredisnji heavy gitaristicki ritam dio. Jedna od najmocnijih Nightwish pjesama ikada. Hit br.1.
Wish I Had an Angel - novo lice glazbe postave. Bend na pocetku i u refrenu eksperimentira sa gotovo tehnoidnim zvukom bubnjeva. Iako zvuci dosta popizirano i radio-kompatibilno, dinamicno je i jako dobro odgovara. Opet zarazni refren na kojem Marco ima glavnu rijec, dok gitare zvuce dosta Rammstein-ovski (tj. pice samo jednostavne osnovne ritmove). Hit br.2.
Nemo - prvi singl skinut sa albuma i prvi spot. Ova pjesma je rekao bih gotovo jedina koja bi komotno mogla strukturom stajati na prijasnjim albumima tj. nije napunjena 'novim' elementima. To znaci da bas i ne predstavlja album najbolje. Kratka solo dionica gitare po prvi puta na albumu. Ok stvar, al nist vise.
Planet Hell - nastavljamo zestoko. Nesto brza stvar sa puno bombastike, poletnosti. Efektno. Podsjeca na pjesme tipa "Devil and the deep dark ocean" sa "Oceanborna". Hit br.3.
Creek Mary's Blood - Finci guraju nos u probleme Indijanaca hehe. Jedna od poduzih, epskih pjesama na albumu sa puno promjena atmosfere, tisih i glasnijih dijelova, mnogo razlicitih tema. Raznovrsno dakle. Radi snaznijeg dozivljaja na albumu gostuje Indijanac John Two-Hawks koji unosi dah autenticnosti u pjesmu. Iako poduza, opet je hit cijelom duzinom trajanja. Hit br.4.
Siren - jednostavna, atmosfericna, tipicno najtvisovska. To je to.
Dead Gardens - izvrsna stvar. Na prvo slusanje prosjecna, ali Tarja svojim vokalnim sposobnostima i izvrsnim vokalnim linijama dize pjesmu. Tu bi se moglo spomenuti da Tarja rijetko ide u operne vode sto se tice vokala, vec vise pjeva 'slatkasto' i 'normalnije'. Sto god to znacilo hehe. Hit br.5.
Romanticide - naziv pjesme vuce na neku baladu jeftinih osjecaja, ali pjesme je zestoka od pocetka do kraja. Jako lijepi bridge pracen brzim tempom. Nije lose!
Ghost Love Score - pjesma koju morate cuti vise puta da biste pohvatali sve elemente. Opet, raznovrsno, dramaticno, sa snaznom orkestracijom, puno emocija. Najkompleksnija pjesma na albumu. Hit br.6.
Kuolema Tekee Taiteilijan - necete vjerovati, ali jedina istinska i hard-core balada na albumu. Ujedno i najslabija karika u lancu. Ne zato sto je balada vec zato sto joj fali dubine. Ne moze se mjeriti sa ranijim baladama benda tipa "Walking in the air".
Higher than Hope - dramaticna outro stvara sa dosta emocija i srca. Za mene opet hit. Br.7.

"Once" je dakle jedan poprilicno zestok rock/metal album sa jedne strane i orkestralno nabijenom dramatikom sa druge. Gitare, iako su dosta zestoke u svojim temeljnim riffovima malo gube na znacenju, dok glazba sve vise naginje jednom soundtracku. Unatoc tome, album veoma lagano sjeda. I bas zato ne znam jel to dobro ili lose. Npr. "Century Child" je album kojem je od pocetka trebalo davati puno paznje i volje da ga se shvati. Ne otkriva se odmah. Sa druge strane, "Once" je laksi za slusanje, zarazniji, dinamicniji. A sto je sa long-lasting efektom? To prosudite sami.

I za kraj, sto god tko pricao za Nightwish da je to daleko od metala, da je popizirano itd. itd., istina je da bend radi izvrsnu glazbu i da su bog i batina u svome zanru (koji god on bio). Zato visoka ocjena.