Jako me zanimalo u kojem ce se kreativnom smjeru razvijati grupa nakon "Taverna" albuma. Moze li se ici jos uvijek naprijed i jos usavrsiti zvuk i izvedbu? "Schwarzmetall" me u svojim prvim trenucima pomalo razocarao. I to ne nacin da mi se nije svidjala pjesma nego na nacin da je grupa neocekivano promijenila stil iz klavijaturno orijentiranog black metala u izrazito primitivni black metal u kojem se osjeca veliki osjecaj Darkthronea kako u produkciji kao u samoj glazbi. Osnovno obiljezje prijasnjih albuma - akustika - ne pojavljuje se niti na jednoj pjesmi, dok se klavijaturist Stefen bas i nije pretjerano uznojio. Ali cim se naviknete na cinjenicu da se ovdje radi o izvornom black metalu odsviranom u svojoj najgrubljoj formi, i kada objektivno pocnete sagledavati svih sedam pjesama (54 minute) shvatit cete da je to jos uvijek Nocte Obducta koja nimalo nije izgubila na kvaliteti.

Odmah da se dotaknem produkcije - unatoc cinjenici da su gitare nevjerojatno grube i podmukle, na svu srecu nisu tanke nego ce vas punasan zvuk upotpunjen jasnim bubnjevima odvesti na put u ne tako daleku proslost kada su black metal svirali rijetki pojedinci koji su slijedili izvorne ideale na kojima se zasniva BM (najvjerojatnije jer je cijela produkcija obavljena u monu). Gledano u cijelosti album nije toliko brz, vise je to metal odsviran u srednjem tempu u kojem i vokali nose veliki znacaj (Torsten je, naravno, obavio svoj posao na zavidnoj razini, iako se slabije cuje na par mjesta).

A sada nesto o samim pjesmama: prva "Fick die Muse" ('Posevi muzu') je najbolja i najbrza stvar na albumu koja se doslovno zasniva na tri jednostavna ali fenomenalna riffa i na trenutke se osjeca blaga melankolija koja je kao blijesak sjecanja na prijasnje albume. Ovdje se jednostavno moram osvrnuti na tekstualnu pozadinu pjesme. Marcelov tekst zasniva se na grckoj mitologiji po kojoj ako imas svoju muzu, dobit ces inspiraciju. Ovdje sada ulazi malo posprdnosti i pita se koliku ces tek inspiraciju dobiti ako posevis doticnu muzu. Inteligentno!

Tu su standardno duge (po deset minuta) efektivne i nesto sporije black metal stvari kao "Unglucklich, ver die Warheit erkannt" ili "Schwarzmetall" dok se ipak malo izdvaja zadnja "Geamelde derer, die schieden" jer osnova nije gitarski riff nego jednostavna klavijaturska melodija (jedina na albumu) koja se provlaci kroz cijelih 13 minuta trajanja pjesme.

Ovim albumom dobivate ono sto stoji u naslovu - izvorni black metal. Fanovi Darkthronea NE SMIJU propustiti ovo kvalitetno izdanje.