"Taverne" je album o kojem zelim reci toliko toga. Odakle krenuti? Prvo, izdanje je usavrsen stil zapocet "Letheom" na kojem sam ponekad imao osjecaj da je pjesnik previse toga htio reci, ali ponekad nije uspio u svom kazivanju. Drugo, produkcija je puno uznapredovala. Iako u bookletu ponosno stoji 'This album was completely recorded, mixed and mastered within eight fuckin' days...' to ne znaci da je zvuk slabiji...naprotiv, vokali su puno naglaseniji, bubanj agresivniji a klavijature vise zastupljene. Puno vise se radilo na dotjeravanju pjesama sto je rezultiralo jos naglasenijim razlikama izmedju agresije i melankolije.

Buduci da album sadrzi sest pjesama u trajanju od 45 minuta, krenimo redom: "Hexer" je klasicna black metal przilica sa mnogo blastbeat dijelova i jako unaprijedjenim Torstenovim vokalima koja 'ne mlati uokolo praznu slamu' nego odmah prelazi na stvar i lagano ulazi u usi. Kod ove pjesme obozavam prijelaz kada brzi ritam iz nasilnosti i brzine odjednom prelazi u tmurno obojene gitarske melodije uz lagani negativno himnicni dodir.

Slijedeca "Prinzessin der Nachtschatten" je brat blizanac prve stvari. Prevladavaju brzi up-tempo dijelovi sa fino gradiranom strukturom koja kao programirana slusatelja vodi prema vrhuncu koji je, za mene, po prvi put na albumu upotrijebljeni oni klasicni NO akusticni dijelovi koji su fenomenalni za romanticno mastanje. Prekrasno!

"Die Ratten in Gemauer" je turoban mid-tempo instrumental inspiriran H.P. Lovercraftom koji sadrzi evil prizvuk i ponovno prsti fenomenalnim riffovima.

Cetvrta, trinaestominutna "November" je sredisnja pjesma albuma i meni jedna od najljepsih pjesama ikada. Ova pjesma je odraz vjecnosti. Uvodni nedefinirani klavijaturni zvukovi (ili bolje receno sumovi) kao da otvaraju vrata vjecnosti. Slijedi tihi bubanj, jos tise akusticne gitare, jedva nekoliko pjevackih linija i savrsene leprsajuce linije flaute. Cijela pjesma je dosta tiha, nekako potisnuta (osim kraja, koji je nesto glasniji sa distorziranom gitarom) i kao stvorena za meditaciju i sanjarenje o nekim drugim, nepostojecim svjetovima koji se bljeskaju u vjecnosti.

Predzadnja "Taverne" je potpuno suprotna. Jednominutni izljev brzine kao da se polako skupljao tijekom spore "November" i eksplodirao u tom kratkom razdoblju. Odlicno za budjenje nakon sanjarenja!

Kao i sve pjesme, tako i zadnja desetominutna "In erinnerung an die Herbststuerme" ima klasu i stil: uvodni klavirski tonovi stvaraju takvu horror atmosferu da ce te se sigurno najeziti i dokaz je da se kvalitetni dozivljaj moze stvoriti i bez upotrebe nekog orkestra. U ovoj pjesmi pronalazimo i naznake refrena otpjevane saptom (kakva dubina!) ali i death metal uzvike klavijaturiste Steffen:Emanona.

Album zavrsava, a kako drugo nego rastrganim akusticnim prolazima koji su postali osnovna odrednica glazbe banda i njihovo najjace oruzje. Jos samo da se kratko osvrnem na tekstove. Tekstovi nisu bezvezni. Najcesce se radi o spajanju suprotnih vizija i misli koje djeluju na prvi pogled bizarno ali djeluju jako inspirirajuce. Ako znate njemacki, dajte si truda u njihovom shvacanju, a ja vama dajem prijevod nekoliko stihova da pokusate shvatiti njihovu bit: "U promrzloj taverni sjedi jedan svecenik, napusten od svog boga/ Snijeg velicine brasna pao je na pjescani sat njegova prijatelja/ Kao sjena kraj njih kroz guste dimove prosao je jedan pogrebnik/ Iza taverne na mjestu gdje se zaledilo jezero stojimo mi/ Nastavljamo dalje, zaogrnuti crnilom i u hladnim rukama drzimo ledeno pivo" (pjesma "November", u slobodnom prijevodu, ha ha).

Svi koji traze agresivnu, ali u isti ruku njeznu glazbu za sanjarenje, ovaj album je najbolji izbor. Rijetko ce ovakva klasa ponovno biti dosegnuta. Za mene jedan od najboljih black metal albuma ikada.