Svima nam je poznato da je jedan od imperativa u folk pagan black metalu upravo Nokturnal Mortum. Kada se govori o tom podzanru, a posebno o podrucju slavenskoga kulturnoga utjecaja, to je jedan od bendova koji se mozda moze podiciti sirokim dijapazonom publike koja ga slusa; upravo kao i Temnozor ili Graveland, iako ta dva benda imaju bitno razlicitu koncepciju, sto oni cesto naglasavaju gdje god mogu. Oni to nerado priznaju, svi oni pripadaju manje vise istome krugu tzv. heathen pokreta prve polovice devedestih koji je otpoceo u Poljskoj, i prosirio se Rusijom, Ukrajinom i drugim zemljama toga govornoga podrucja, pa sve ovamo do nasih krajeva. Tek je krajem devedestih doslo do eskalacije NSBM-a, koji je postao popularan i rado slusan od strane mnogih proklamiranih blackera, makar NM nikada tamo doista nije nasao svoje mjesto, bas ni kao Temnozor i cijela jedna ergela bendova koje se uporno trpa u isti kos s Aryan Terrorismom i drugim bendovima s eksplicitnim lyricsima. Ja ne tvrdim da Nokturnal Mortum nije ksenofobican, ali u svakom slucaju nije eksplicitan i ne vrijedja direktno, pa tako kvaliteta glazbe dolazi na prvo mjesto. A doista, kvaliteta je neosporna.

Jos pod dojmom Taste of Victory-a, u krajnoj liniji i NeChrista, koji mi je ipak najdrazi album, preslusala sam i Twilightfall. Nakon prvoga slusanja albuma, slusatelj koji je upucen u diskografiju ovoga benda i pozorno ju prati, moze ostati lako zbunjen. Rijec je o doista sarolikoj zbirci pjesama krajnje zanimljivih stilova posve netipicnih za NM; ima tu death, thrash, doom pa cak i heavy utjecaja, a mozda cak i najmanje black metal utjecaja. To je posve razumno ako uzmemo u obzir da je Twilightfall remasterirani re-release njihovog prvog dema. Vise je nego ocito da Twilightfall predstavlja eksploraciju glazbenih stilova i profiliranje, s posebnim tezistem na oponasanje bendova koji su ocito imali veliki utjecaj na glazbenike, od heavy metala do doom metala, sto posebno dolazi do izrazaja u mjenanju stilova ne samo od jedne do druge pjesme, nego i unutar same pjesme. Zanimljivo je da takva postepena promjena ne vodi u kaos, vec u uhu-ugodnu kompoziciju, a prosjecnom slusatelju nije ni za pretpostaviti da ce NM pola desetljeca kasnije svirat folk pagan black metal. Album otpocinje kvalitetnim intro-om, a nastavlja se pjesmom Autumn Opposition, ciji uvodni dio obiljezavaju usporeni doomerski riffovi, sto kasnije prerasta u death metal postepenim ubrzavanjem. Varggothov vokal je pomalo sirov i non-salantno levitira izmedju screama i growla, a sve je upotpunjeno heavy metal riffovima koji se javljaju u intermezzu. Posebno bi izdvojila pjesmu Where Rivers Flow into The Sea, zbog svog medival prizvuka, pjesma u svakom slucaju netipicna za Nokturnal Mortum. Najblize njihovom sadasnjem zvuku bi bila pjesma On The Wings of Scarlet Sunset, koja u sebi kombinira black-death elemente ali opet sredinom pjesme se ponovno javljaju heavy solaze tipicne za ovaj album.

U svakom slucaju, preporucam slusanje ovoga albuma jer ce se svidjeti i publici koja i nije bila ljubitelj NM-a, upravo zbog svoje raznolikosti. Stari ce fanovi mozda biti pomalo razocarani,ali opet mogu biti zadovoljni jer je Twilightfall samo djelic NM-ove proslosti, a ne odrednica smjera u kojem ce se ovaj odlicni ukrajinski bend dalje razvijati.