'All Roads Leads To Ausfahrt' , ili u prijevodu, 'Svi Putevi Vode Ka Izlazu' , najnoviji album kanadskih cinika i satiricara moze stati rame uz rame najboljim djelima benda u svojoj dvadeset trogodisnjoj povijesti - remek djelu iz 1989. 'Wrong' i 'Why Do They Call Me MR. Happy? ', objavljenom 1993. Dakle, odavno NoMeansNo nisu snimili ovako dobar album. Zadnjih nekoliko ploca nikako se ne moze nazvati uspjesima. Samo zadovoljenje prosjecnosti. A tom ocjenom NoMeansNo nikako ne smiju biti zadovoljni. Zato su se sada stavili i snimili pravu stvar. Ha, kako serem samo. Naime, tako i treba jer su NoMeansNo prava srala i da bi sve bilo kako treba, moram se spustiti na njihov nivo. To su zadane relacije, naime. Zajebancija i pretjerivanje su oduvijek bili jaki aduti brace Wright, Roba i Johna , nosioca svega sto NoMeansNo utjelovljuje. Za one koji ne znaju nista o ovom originalnom i glazbeno vrlo potkovanom underground hardcore punk bendu, dovoljno bi bilo kazati da su oni glazbeno i liricno nesto poput nasih Let 3 .

Dakle, s NoMeansNo se mora igrati prljavo jer oni jedino takvu igru i priznaju. Ponekad bezumno teatralni i neozbiljni. Ponekad smrtno ozbiljni. Tesko zna biti s njima. Medjutim, jedno vrlo dobro znam. Od mojih srednjoskolskih dana su velika ljubav srcu mom, dakle, nekih sedamnaest godina se kljukam njihovim zvukom i tekstovima, koji se potpuno jasno razumiju i ne treba vam nikakav tumac ili izvor gdje cete procitati o cemu to oni ustvari pjevaju. Bez pretjerivanja, razumiju se od rijeci do rijeci, i vrlo su zasluzni za moje danasnje poznavanje engleskog jezika. Opet serem. Tako treba. Ako volite NoMeansNo znati cete o cemu pricam. No, u svemu ovom na kraju ipak ima istine.

Ah, da - album. Hardcore punk koji sviraju NoMeansNo , nije onaj standardni koji se uzima kao relevantan. No, to sada nije niti bitno. Prave krasotice od pjesama, pune glazbene i liricne drame kakve samo ovakvi asovi mogu stvoriti, redom su - Faith prije svega, pa In Her Eyes , i kolosalnom tezinom mocna I'm Dreaming And Can't Wake Up . Da su odrasli na Ramonesima braca nisu nikada krila, stovise, na svakom albumu mora biti istaknut poneki tribute, a to su ovaj put punk pjesmice Mr. In Between , So Low i posebno liricno brutalna Mondo Nihilissmo 2000 , koja se referira na potrosacko drustvo koju predvodi ekipa s master gold i visa karticama. No, najbizarniji momenti koje je 'Ausfahrt' utjelovio u svem svom sjaju se sigurno nalaze u stihovima pjesme Heaven Is The Dust Between My Shoes . Ukratko, to je pricica o debelom djecaku kojeg ekipa u skoli ismijava; nitko ga ne voli. Medjutim, on ima svoj svijet i nije ga previse briga sto ga nitko ne zove na zabave i druzenja. On, ima svoj raj. Taj raj se nalazi - In Dust Between His Toes . Da, dobro ste razumjeli - u prljavstini izmedju njegovih noznih prstiju.