srijeda, 19.11.2008 41 posjetitelja onlineposjetitelja ukupno: 5572864




d

 
BAND: Norther
ALBUM: Till Death Unites Us
GENRE: Death metal
LABEL: Spinefarm
GODINA: 2006
TRAJANJE: 46:08
WEBSITE: www.norther.net
TRACKLIST:
01. Throwing My Life Away 07. Scream
02. Drowning 08. Fuck You
03. Norther 09. Alone In The End
04. Everything 10. Die
05. Evil Ladies 11. Wasted Years
06. Omen 12. The End Of Our Lives

Opce je poznata stvar da kad neki bend po svom zvuku slici nekom drugom bendu istog usmjerenja kazemo da je kopija ili klon odredjenog benda. Tako su mnogi nazivali ovaj veoma kvalitetni finski metal bend na pocetku svoje karijere. Posto je danas relativno malo ljudi sa ovog podrucja upoznato sa njihovim radom, dovoljno je samo reci da je Norther u svojoj, recimo tako, kratkoj karijeri sa vremenskim periodom od 4 godine izdao: 4 albuma, dvd i jedan mini album. Sve je to pocelo 2002. godine kada je izdan prvijenac nazvan Dreams Of Endless War, kojeg sam imao prilike cuti ne tako dugo nakon njegovog izlaska. Na prvo slusanje album kao i sam bend imao je dosta slicnosti sa svojim sunarodnjacima Children Of Bodom, sto se veoma vidjelo i culo po samoj konstrukciji i melodijama unutar pjesama. Sve u svemu zadivilo me njihovo sviracko umijece i Norther mi je odmah postao jedan od drazih metal bendova. Nedugo zatim uslijedila su jos dva albuma sa razmakom izlaska od samo godinu dana. Drugi po redu album Mirror Of Madness izdan 2003. sadrzavao je dosta laganije elemente glazbe, sa vecim naglaskom na klavijature, koji su se pomalo udaljavali od originalnog melodic death metal zanra i prelazili u nesto zanimljiviji spoj raznih zanrova i podzanrova metala. Malo agresivniji pristup u stvaranju metal glazbe Norther je pokazao na svom trecem izdanju - Death Unlimited (2004) nakon kojeg su slijedili DVD - Spreading Death (2004) i mini album Solution 7 (2005). Uglavnom, sa svim tim izdanjima Norther je dokazao da nije tipicni melodic death metal bend nego da je nesto mnogo vise i, usudio bih se reci, bolje od toga. Na ljeto 2005. godine Norther su krenuli u studio da snime svoj cetvrti album sa kojim su jos bolje potvrdili da svoj posao znaju napraviti vise nego dobro i nadasve kvalitetno. Po prvi puta Norther je ima promjene u svojoj postavi tako da je ovaj album bio zadnji na kojem je svirao njihov dosadasnji bubnjar Toni Hallio te ce njegov posao ubuduce obavljati Heikki Saari (Virtuocity). Album je nazvan Till Death Unites o cijem cu imenu reci par rijeci pri kraju recenzije.

Norther je ovaj album predstavio kroz 12 pjesama, sto je najduzi broj gotovih pjesama na albumu ne racunajuci intro-e i instrumentale sa prijasnjeg izdanja. Sa ovim albumom bend je nastavio svoj agresivni pristup sa Death Unlimiteda i razradio ga do krajnjih granica sto se je bolje moglo sa kojim, kao sto sam vec prije napisao, dobijemo jedno kvalitetno izdanje. Jedan od vaznih i glavnih noviteta u bendu je taj sto se glavnom vokalistu Petriu Lindroosu pridruzio i drugi gitarist Kristian Ranta koji je svoje glasovne (clean) sposobnosti doveo u prvi plan na refrenima pjesama Omen, Alone In The End i Wasted Years . Kristiana smo takodjer imali prilike cuti u refrenu pjesme A Fallen Star sa albuma Death Unlimited kao i na pjesmi Chasm sa mini albuma Solution 7. Vokali su mu na ovom izdanju vise razradjeniji nego sto su to bili na prijasnjim izdanjima, ali i kvalitetniji. Glazbeno gledano na ovom albumu veca je pozornost posvecena gitarama i njihovim dionicama dok su klavijature ubacene kao pozadinski element i koje nisu, osim na svega nekoliko solo dionica, jako bitan glazbeni element ovog albuma. Svejedno jedina zamjerka je ta sto se je mozda moglo ubaciti jednu stvar kao klavijaturni instrumental ne bi li klavijaturist Tuomas jos jednom pokazao svoje sviracko umijece. Tempo albuma varira od brzih stvari sa suicidalnim tekstovima kao sto su Throwing My Life Away, Fuck You do dosta melankonicnih, laganijih i ljubavnih pjesama kakva je recimo Everything. Tekstualno su Norther jos vise napredovali i usavrsili se tako da sto se toga tice nemam nikakvih prigovora. Tematika je i dalje neprezaljena ljubav kombinirana sa stihovima o smrti, kraju i prolaznosti zivota. Kad vec govorimo o tekstovima vrijeme je da posvetim nekoliko recenica o jednoj pjesmi koja mozda nije ni trebala biti na albumu, radi se o pjesmi Wasted Years (ne, nije Iron Maiden cover) koja je vjerovatno jedan od razloga zasto album nosi svoje ime. Naime za vrijeme snimanja albuma gitaristu Kristianu Ranti je umro brat te je bas ta pjesma posvecena njemu kao i na neki nacin i sam album.

Za sam kraj mogu samo reci da sto prije nabavite ovaj album i uzivajte u njemu naredno vrijeme jer su sa ovim albumom Norther uspjeli dostici jos jednu stepenicu vise u svojem glazbenom razvoju i napraviti album koji je dostojan da bude jedan od boljih albuma svog zanra.

So many years waiting...
So many years now crying... for you

...vjerujem da bi Kristianov brat bio veoma ponosan na njega sto je jedan od Norther albuma posvetio upravo njemu.

....tako ce i ostati dok ih smrt ponovo ne ujedini.
Ocjena: 10/10
by Wildchild < wildchild@net.hr >, ozujak 2006.

Komentari: [dodaj]