Norveška black metal scena ponovno na svijetlo dana izbacuje još jedan album koji će zasigurno biti jedan od boljih black metal izdanja u ovoj godini. Riječ je o bendu Old Mans Child čija je glavna pokretačka snaga Galder (ili pravim imenom Tom Rune Andersen). Za one koji neznaju, a ne vjerujem da takvih uopće ima, Galder je također i stalni član postave Dimmu Borgira od 2000 godine, danas valjda najpopularnijeg black metal benda koji je izašao iz Norveške. Sa projektom Old Mans Child Galder je započeo još krajem 80-tih godina, koji doduše u to vrijeme još nije nosio to ime. U bendu su tada djelovali Galder i Tjodalv bivši bubnjar Dimmu Borgira svirajući uglavnom samo obrade u to vrijeme veoma popularnih bendova Slayer i Metallica. Nakon nekoliko godina svirke i jednog demo uratka, bend 1993 godine mjenja ime u Old Mans Child i tadašnju postavu nadopunjuje još i drugi gitarist Jardar. Sa ovakvom postavom bend je počeo sa radom i izdavanjem svoj prvog albuma nazvanog Born Of The Flickering 1995. koji je nešto godina kasnije i reizdan sa ponešto drugačijim omotom ili coverom. Bend je svirao kombinaciju death i black metala sa većim naglskom na black atmosferu. Godine koje slijede su bile uspješne za bend jer su u vrlo kratkom roku izdali nekoliko nevjerovatno dobrih albuma među kojima su se posebno isticali The Pagan Prosperity (1997) i Ill-Natured Spiritual Invasion (1998). Stvari su krenule posve drugim tokom kada su Old Mans Child, uz pomoć Tjodalva (tadašnjeg bubnjara Dimmu Borgira), izdali split album sa Dimmu Borgirom, Sons Of Satan Gather For Attack 1999. godine. Split album je sačinjavao 4 pjesme od Dimmu Borgira i 4 pjesme od Old Mans Childa i bio je jako dobro prihvaćen kod publike, a naročito kod okorjelih fanova ova dva benda. Da stvar bude zanimljivija Galder je od 2000. godine postao stalni član postave Dimmu Borgira kao drugi gitarist benda. Nekoliko godina poslije izdan je album In Defiance Of Existence na kojemu je posao bubnjara odradio poznati, ex-Borgir, bubnjar Nicholas Barker. Nakon tog izdanja bend je stavljen na stanku zbog Galderovih obaveza prema Dimmu Borgiru. U to vrijeme bend je napustio i gitarist Jardar, te je postavu benda činio samo Galder koji je sam spremao materijale za sljedeći album.

Postavu novog izdanja nadopunio je meni malo poznati bubnjar Reno H. Kiilerich, dok je posao oko ostalih instrumenata Galder sam preuzeo (klavijature, gitare, i bas gitara). Snimanje albuma Vermin (koji se trebao zvati In Torments Orbit) počelo je na proljeće 2005. godine i fanovi su ponovno bili u iščekivanju novog albuma svog omiljenog benda.

Album je predstavljen kroz 9 pjesama čije ukupno trajanje, nažalost, ne prelazi više od 37 minuta, no bez obzira na to, razloga za zadovoljsto opet ima. Iz prvog slušanja vidljivo je da je Galder ostao vjeran svom zvuku koji Old Mans Child krasi gotovo od njegovih početaka. Grubi Galderovi vokali, brzi gitarski riffovi, solidne dionice na klavijaturi i brzi bubnjevi popraćeni sa duplom kasom i tu i tamo korištenim blast beatovima svakog pravog metalca ne mogu ostaviti ravnodušnim. Za razliku od prijašnih izdanja na ovom albumu se uočuje malo kompleksniji rad klavijatura, a na pojedinim djelovima uočljivo je da je Galder malo proradio i na svojim riffovima tako da nećete čuti već prožvakane Dimmu Borgir dionice koje su bile zakamuflirane na prethodnom albumu. Osim sirovih i moćnih električnih gitara na ovom izdanju su ponovno korištene akustične gitare što je vidljivo na početku albuma i na prvoj pjesmi Enslaved And Condemned kao i na pjesmi Twilifgt Damnation. Akustične gitare se gotovo pa savršeno uklapaju u sam koncept albuma i čine ga lakšim i pitkijim za slušanje i ne okorjelim black metalcima. Na ovom albumu nema solo dionice na nijednom instrumentu što je možda i bolje jer bi sa njim samo razbio tok i koncept pjesama koje ne pitaju da se ubaci koja solo dionica negdje u sredini pjesme. Album zatvara kratki outro nazvan ...As Evil Desceneds kojeg karakteriziraju razno razni zlokobni sampleovi i naravno nezaobilazni pozadinski zvuk klavijatura.

Na kraju svega Old Mans Child nam je ponudio još jedan album koji sa sobom ne donosi nikakve novitete, no opet nam donosi svježi norveški black metal koji će biti rado slušan u bilo koje vrijeme i u bilo kakvom raspoloženju.