Evo sta se dogodi kad se death metal glazbenici pocinju baviti industrial metalom i techno prizvukom. Ovo djelo moze stati rame uz rame sa mnogim poznatim facama u elektronsko-glazbenom svijetu i jos je jedan pokazatelj da su gotovo svi metal umjetnici ili vecina stvarno jako talentarni za gotovo sve aspekte u glazbi, ma kako samo daleko oni sezali. Vec sa samim uvodom sam skoro pa sve rekao i svaka daljnja rijec ili recenica postaju suvisni, no kako iz ovoga mora ispasti van neka recenzija nastavit cu sa pisanjem.;) Za pocetak dvije-tri rijeci o samom bendu tj projektu. Navedeni bend Pain je samostalni projekt od strane frontmena death metal benda Hypocrisy imenom Peter Tägtgren. Peter je ujedno i jedini clan Paina koji izmedju ostalog obavlja sve poslove oko pisanja tekstova, sviranja svih instrumenata na svakom albumu i odradjivanju vokalnih dionica. Sada vec davne 1997. godine Peter je poceo sa eksperimentiranjem techno - industrial zvuka ne bi li tako na neki nacin ispraznio svoju drugu stranu glazbenog talenta. Nakon nekoliko mjeseci rada, svijetlo dana ugledao je njegov prvi samostalni album nazvan, jednostavno, Pain. Sadrzavao je osam stvari plus jos tri obrade koje su sve zajedno ponovno reizdane 2002 godine. Ovako nesto jednostavno nije bilo ocekivao od death metal masterminda, stoga se nekolicina Hypocrisy fanova lagano zabrinula za njegovo psihicko zdravlje, tj da ne bi to utjecalo na daljnji glazbeni razvitak Hypocrisya. Naravno da Peter nije to imao u planu vec je sa sljedecim izdanjem Paina nazvanim Rebirth iz 2000. godine stvorio horde starih i novih fanova koji su poceli sa smijeskom reagirati kada god bi se ime Pain spomenulo. Nakon jos par zasebno izdanih singlova sa spomenutog albuma, slijedi jos jedan album nazvan Nothing Remains The Same koji je sadrzavao obradu Beatlesove pjesme Eleanor Rigby. Slijedi kraca stanka i nakon gotovo 3 godine pauze Peter se ponovno vraca u legendarni The Abyss studio i na svijetlo dana izdaje najnoviji album Dancing With The Dead.

Spomenuti album se temelji na Peterovom vlastitom zivotnom iskustvu kad je doslovno bio klinicki mrtav nekoliko trenutaka u jednom bircu nakon nekoliko stresnih i veoma napornih radnih dana u studiu. Peter sam progovara o tom dogadjaju i na neki nacin ne krije zadovoljstvo za to sto mu se dogodilo jer je dobio dodatnu inspiraciju za jos jedno Pain izdanje.

Nema se sto cekati, ubacim CD u player, nabacim volume na recimo srednje glasnu razinu i stiscem play. Nema sto, to je pravi Pain kakav sam ocekivao nakon album Rebirth. Ovaj put produkcijski ali i konceptualno album je doveden na visoku razinu iz cega se zakljucuje da Peter zbilja odlicno vlada tehnikom kojom odlicno spaja klavijature sa sampleovima, kombinirajuci plesne ritmove sa heavy orijentiranim gitarama. Gitare se temelje na jednostavnim riffovima, koje u kombinaciji sa hladnim klavijaturnim dionicama stvaraju atmosferu koje je jednako dobra i za partye ali i za metal okupljanja. Pjesme koje su mi usle u uho su svakako pjesma Same Old Song koje je ako je malo bolje poslusate uvodni dio orkestralno i digitalno obradjene Hypocrisyeve pjesme Deathrow (No Regrets) sa albuma Into The Abyss iz 2000. godine. Uostalom sam naslov pjesme govori za sebe. Pjesme koje slijede su po mom skromnom misljenju jedna bolja od druge, inteligentno koristeni sampleovi, sa Peterovim vokalom koji je snimljen dva puta, a na nekim djelovima i digitalno obradjenim i sintetiziranim glasom kojim se pridonosi nekoj cyber atmosferi koja vlada cijelim albumom. Tempo pjesama je srednji, brzih djelova i dionica nema previse, koristene su samo tamo kamo i treba, iz cega se opet vidi da Peter svakako zna svoj posao. Od najboljih stvari izdvojio bi stvar Dancing With The Dead kroz koju se u pozadini provlaci jednostavna sample melodija, sa konstantnim punim zvukom gitarskih riffova koju zaokruzuju Peterovi sintetizirani vokali koji sa refrenom stvaraju odlicnu i lakopjevnu pjesmu. Za ljubitelje industriala izdvojio bi stvari Nothing i Not Afraid To Die koja i sama progovara o Peterovom stavu vezanom za smrt i umiranje.