Panonski Sindrom, Slatina, metalcore, demo broj 3. Iako je bend najavljivao prvo dugosvirajuce izdanje, to je ipak zasada odgodjeno jos jednom kratkom demo snimkom. Kratkom, ali slatkom. Na predlozenih pet pjesama bend pokazuje profesionalni songwriting, i vise nego prihvatljiv zvuk (iako ce bend naglasiti da su opet radili u standardno losim uvjetima), te jos varijabilnije strukturirane pjesme. S tim da je posebni naglasak na ovo zadnje navedeno. Zasto? Oduvijek sam smatrao da ovaj bend ima kvalitetu. Fino spajanje metal riffova i hardcore energije. Ipak nekako mi je nedostajao slag na tortu u obliku vece dinamike i varijabilnosti. I upravo je u tom smjeru, na moje veselje, krenula cetvorka (da, minus jedna gitara u odnosu na prije) na demo snimci.

Prva i peta, nazivima povezane stvari su instrumentali u obliku intro i outra. Kao sto je vec spomenuto, na ovom izdanju pici samo jedna gitara cime je automatski veca uloga na bas-gitari. Da stvari budu jos zanimljivije, bend je pokusao taj gitarski nedostatak neutralizirati distorziranim bas dionicama sto zvuci jako dobro jer sam cijelo vrijeme bio uvjeren da je bend nasnimio dodatne dionice gitare dok nisam procitao o cemu se zapravo radi u prilozenom infu. Eh, vratimo se na spomenute stvari. <Unstable Pt.1> je doslovno kratki intro, dok je drugi dio stvari nesto razvijeniji sa, opet, naglasenim radom bas gitare dok mi se opcenito po glavi vrti ime Sepultura tijekom cijele pjesme (glavni gitarski riff). <Disappointed> je najbolja PS stvar do sada. Tocka. Pet minuta varijabilnosti krecuci sa mocnim up-tempo riffom i ritmom (dusu dali za tresanje i mosanje, jea!), vokalist Igor Brkic vec je odavno dokazao 'profesionalnost' svog vokala (snazan i energican), oko druge minute ulece kratka gitara/bas melodija i zatim kratki akusticni dijelovi, pomijesani, opet, sa naglasenim bas dionicama. Pjesma je dodatno zacinjena zanimljivim kratkim ritamskim upadicama (kratki dio oko 3:30 je strasan) cime bend pokazuje svoju sklonost eksperimentiranju sto se provlaci kroz cijeli demo. <Stay> kao da se nastavlja na prethodnu stvar. Ali to je samo prividno i zbog spomenute varijabilne strukture - malo brzog ritma, pa kratka upadica akustike (nikada baladicno, da se naglasi), zatim melodija, nestruktuirirana solaza. Jako dobro. <All My Scars> opet pocinje nesto brze i sad vec sa sigurnoscu mogu reci da je tempo kroz cijeli demo nesto visi no prije i da je level agresije jos malo podignut. Ono sto mi se posebno svidja kod ove stvari je strasno dobar, da se dobro izrazim, 'tekuci' i totalno catchy refren kasnije upotpunjen prikladnom 'likvidnom' melodijom. Tesko mi je za objasnit, jednostavno morate cut. Izvrsno!